Na poziv Vitežanina Tomislava Žuljevića, više od 20 članova Hrvatske udruge transplant i nekolicina transplantiranih osoba iz Republike Srpske i F BiH boravilo je u protekla dva dana u Vitezu.
Osim druženja i, kako su ocijenili, iznimnog gostoprimstva obitelji Žuljević i njihovih prijatelja – članova Hrvatskog planinarskog društva Vitez, gosti su tijekom boravka posjetili i ratnu Crkvu – bolnicu u Novoj Biloj, novu bolnicu „dr. fra Mato Nikolić“, te Samostan u Gučoj Gori. Noćenje, prigodno druženje i sportska nadmetanja članova Udruge i transplantiranih osoba iz BiH organizirano je u Planinarskom domu u Zaselju, gdje im se pridružila i naša ekipa. Više nego zanimljive su priče ljudi, koji su godine provodili na dijalizi i onda konačno dočekali priliku za novi i bolji život. Neke od njih ispričali su nam Todor Budić iz Banje Luke, inače član Donorske mreže BiH, Tanja Watz članica je Hrvatske udruge Transplant i, ujedno, članica njihovog Upravnog odbora i Tomislav Žuljević, jedan od transplantiranih pacijenata iz Viteza. Priče možete čuti u programu Radio postaje Vitez večeras u 17,30 sati. U Hrvatskoj danas živi oko 4 000 osoba s presađenim organima. Na presađivanje organa čeka više od 500 osoba, dok godišnje umire preko 200 ljudi ne dočekavši transplantaciju. Zbog nedovoljnog broja raspoloživih organa na presađivanje se u prosjeku čeka i više od 6 godina. Udruga Transplant bavi se rješavanjem ovog problema te poboljšanjem uvjeta liječenja i življenja transplantiranih pacijenata u RH. Osnovani su 2005. godine i okupljaju transplantirane pacijente, one na listi čekanja, članove njihovih obitelji i prijatelje, te zdravstvene radnike s područja transplantacijske medicine. Transplantacija organa ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Prva transplantacija urađena je 1971. godine i radilo se o transplantaciji bubrega, srce se transplantira od 1988. godine, koštana srž od 1983., multiorganske transplantacije bubreg – gušterača rade se od 1993. godine, te multiorganske bubreg – jetra od 2005.. Pluća su transplantirana samo jedna 2002. godine i to u Kliničkoj bolnici Jordanovac, a transplantaciju je uradio prof. dr. Zoran Slobodnjak. U Bosni i Hercegovini se, zasada, radi samo presađivanje bubrega od živih davalaca čime se nikako ne mogu zadovoljiti potrebe brojnih osoba čiji život ovisi o darovanom bubregu, srcu, jetri, plućima. Grube procjene su da oko 1 000 osoba u BiH čeka na transplantaciju nekog organa, u najvećem broju slučajeva transplantaciju bubrega. Prema posljednjim dostupnim podacima 500 ljudi treba presađivanje bubrega, 90 treba presađivanje jetre, a 220 ljudi treba presađivanje rožnjače. U BiH ne postoji udruženje, koje bi okupljalo transplantirane pacijente. Postoji samo Udruženje Donorska mreža, koje je osnovano 2002. godine. Na čelu mu se nalazi dr. Jasminka Mujkanović, a osnovano je s ciljem okupljanja liječnika i drugih građana radi promoviranja doniranja organa, praćenja razvoja i dostignuća medicinskih i srodnih znanosti u svezi s doniranjem organa, kao i uspostavljanje suradnje i kontakata s programima doniranja organa u drugim zemljama. Radi se o nevladinoj organizaciji koja se bavi i promocijom postmortalnog darivanja organa radi presađivanja, poznavanja dijagnostike moždane smrti, organizacijom prikupljanja organa i promidžbom transplantacijske medicine uopće.
{gallery}vijesti/transplat{/gallery}
Dragana Sivonjić