Paško Ljubičić, bivši zapovjednik Četvrte bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), pušten je na uvjetni otpust nakon što je odslužio dvije trećine kazne za zločine u Ahmićima. Odlukom Komisije za uvjetni otpust, Paško Ljubičić pušten je sredinom rujna ove godine na uvjetnu slobodu iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru, gdje se nalazio na izdržavanju 10-godišnje kazne zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. “U veljači ili ožujku je išao jedan takav prijedlog ali je odbijen. Naknadno je Uprava zatvora ponovila takav zahtjev i Komisija je ovaj put donijela rješenje da se on pušta na uvjetnu slobodu. Odluka je donesena na temelju svih pozitivnih mišljenja, kao i zakonske mogućnosti”, kazala je za Justice Report Branka Praljak, Ljubičićeva braniteljica. Ljubičić je u travnju 2008. godine sklopio sporazum o priznanju krivice s Tužiteljstvom BiH nakon čega je pred Državnim sudom osuđen na deset godina zatvora jer je 15. i 16. travnja 1993. godine prenio naredbu Tihomira Blaškića, zapovjednika Operativne zone Srednja Bosna HVO-a, za napad na selo Ahmići, kod Viteza.
On je, kako stoji u presudi, pomogao u planiranju tog napada kada je ubijeno više od 100 civila Bošnjaka, njihove kuće su uništene i mnogima su nanesene duševne i tjelesne povrede, te su dvije džamije dignute u zrak. “Znam da neću vratiti ničije najmilije, ali želim da znaju da se kajem, što će vjerojatno pridonijeti mom duševnom miru”, rekao je Ljubičić kada je priznao krivnju. Blaškić je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđen na devet godina zatvora zbog zločina u Ahmićima. Praljak pojašnjava da, prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, sve osobe osuđene pred Sudom BiH nakon izdržane dvije trećine kazne mogu biti puštene uvjetno na slobodu, te da odluku o tome donosi Komisija za uvjetni otpust. “Nije to nečija draga volja, nego postoji obveza zatvora da predmet uputi Komisiji.(…) Uprava zatvora daje svoje mišljenje o tome treba li zatvorenika ili osuđenika nakon dvije trećine izdržane kazne pustiti na uvjetnu slobodu, a mišljenje o tome daje i sudac koji je izrekao presudu”, kaže Praljak. U Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija stoji da Komisija o uvjetnom otpustu donosi odluku na osnovu zamolbe ili suglasnosti zatvorenika, člana njegove uže obitelji ili na prijedlog upravnika Zavoda u kojem se nalazi na izvršenju sankcije. Komisija prilikom donošenja odluke vodi računa i o stavu zatvorenika prema žrtvi, te riziku od ponovnog činjenja krivičnih djela. Zakon kaže da se na slobodu pušta zatvorenik za kojeg se procijeni da “više ne predstavlja neprihvatljiv rizik za zajednicu”. Ljubičić se u studenom 2001. godine dobrovoljno predao MKSJ gdje je i bio prvobitno optužen, da bi u rujnu 2006. godine bio prebačen u BiH na dalje procesuiranje. Odlukom Komisije, uvjetni otpust Ljubičića trajat će do 28. ožujka 2012. godine. “Njemu se, dok god poštuje zakon, vrijeme dok je na slobodi računa kao da je u zatvoru do dana kada je trebao izaći 2012. godine. Kada bi on učinio neko djelo sad na slobodi, taj uvjetni otpust bi se povukao i on bi se vratio na izdržavanje kazne”, objašnjava Praljak. Prije Ljubičića, na uvjetnu slobodu nakon odsluženja dvije trećine kazne pušteni su Mitar Rašević, bivši zapovjednik straže u Kazneno-popravnom domu Foča, koji je osuđen na sedam godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, i Dušan Fuštar, bivši vođa smjene straže u logoru Keraterm, kod Prijedora, koji je nakon priznanja krivice pred Sudom BiH osuđen na devet godina zatvora.