Njegov životni i profesionalni put prekinut je naglo, u jeku mladosti i snage. Samo mjesec dana nakon što mu je otkrivena opaka bolest – leukemija, koja je već bila u četvrtom stadiju kada je dijagnosticirana – Zigi je izgubio svoju najtežu životnu bitku
Vrijeme prolazi, ali praznina i tuga u srcima onih koji su ga poznavali ne blijede. Jučer su se navršile četiri tužne godine otkako nas je prerano, u 30. godini života, napustio Marko Nakić Zigi, omiljeni sportski trener, pedagog i čovjek koji je svojim osmijehom grijao srca svih oko sebe.
Na društvenim mrežama jučer i danas su osvanule brojne emotivne poruke. Mostarci, prijatelji, poznanici i sugrađaniiz njegove rodne Nove Bile i Mostara u kojem je živio, još jednom su se prisjetili nikad prežaljenog trenera. Dijeleći njegove fotografije i uspomene, poručili su kako vrijeme nije izbrisalo trag koji je ostavio, te da će ga zauvijek pamtiti kao susretljivog, vedrog i vječito nasmijanog momka, prenosi vecernji.ba.
Marko je rođen 20. prosinca 1991. godine, a u fitness svijet je hrabro i s puno strasti uplovio 2015. godine, odmah nakon što je stekao zvanje magistra fizičke kulture i profesora tjelesne i zdravstvene kulture. Njegov životni i profesionalni put prekinut je naglo, u jeku mladosti i snage. Samo mjesec dana nakon što mu je otkrivena opaka bolest – leukemija, koja je već bila u četvrtom stadiju kada je dijagnosticirana – Zigi je izgubio svoju najtežu životnu bitku. Vijest o njegovoj smrti tada je okovala Mostar i Novu Bilu u crno, a bol je jednako prisutna i danas.
Više od trenera: Prijatelj i uzor najmlađima
Zigi nije bio samo trener; bio je mentor, podrška i uzor. Radio je kao privatni i kondicijski trener u Arena centru u Mostaru, pripremao nogometaše i neprestano se usavršavao na seminarima kod najboljih svjetskih stručnjaka. Ipak, njegova najveća ljubav bio je rad s djecom. Svaki trening s njim bio je radost, a djeca su u njemu vidjela starijeg brata i prijatelja.
“Postoje ljudi koji svojim prisustvom uljepšaju svaki prostor u koji kroče. Zigi je bio upravo to – svjetlost, motivacija i čista pozitiva.” – samo je jedna od emotivnih poruka njegovih prijatelja.
Četiri godine kasnije, dvorane u kojima je trenirao i tereni na kojima je ostavljao srce možda jesu tiši, ali sjećanje na Marka Nakića živi kroz svako dijete koje je naučio prvim sportskim koracima i kroz svakog prijatelja koji u srcu nosi njegov nezaboravni osmijeh.
Počivao u miru Božjem, dragi Zigi. Mostar te nikada neće zaboraviti.