U Buhinim Kućama kod Viteza u petak, 9. siječnja 2026. godine, dostojanstveno je obilježena 32. obljetnica stradanja pripadnika HVO-a i hrvatskih civila, koji su svoje živote izgubili 9. siječnja 1994. godine. Okupljanjem obitelji poginulih, branitelja, mještana i brojnih uzvanika odana je počast žrtvama, uz jasnu poruku da istina, pravda i trajno sjećanje ne smiju biti zaboravljeni.
Prema utvrđenom protokolu, sudionici su se okupili na mjestu stradanja u Buhinim Kućama, nakon čega je krenula kolona sjećanja. Potom je na groblju Topala kod Viteza položeno cvijeće, zapaljene su svijeće te je služena sveta misa zadušnica za sve poginule. Sveto misno slavlje predvodio je viteški župnik fra Zoran Mandić.
Današnje obilježavanje održano je u sjećanje na jedan od najtežih i najkrvavijih dana u obrani opkoljene Lašvanske doline. Samo 18 dana nakon zločina u Križančevu Selu (22. prosinca 1993.), dok su rane još bile svježe, 9. siječnja 1994. godine Hrvatima su otvorene nove, krvave rane.
U ranim jutarnjim satima, pod okriljem mraka i guste magle, pripadnici postrojbi Armije R BiH i MUP-a RBiH probili su linije obrane i upali u Buhine Kuće, prigradsko naselje na ulazu u Vitez. U napadu je ubijeno i masakrirano 27 vojnika i civila, među kojima su bile žene, starci i djeca, a deseci obiteljskih kuća i gospodarskih objekata su zapaljeni.
Posebno potresna ostaje sudbina najmlađe žrtve, Danijela Grbavca, koji nije imao ni dvije godine. Ubijen je u očevom naručju, nakon što mu je majka Ankica Grbavac (rođ. Jurešić) prethodno ubijena rafalnom paljbom na kućnom pragu, nakon što su napadači u kuću ubacili bombu. Za ovaj zločin do danas nitko nije odgovarao.
Cilj napada bio je presijecanje prometnice Vitez – Busovača i spajanje s postrojbama u Vranjskoj, udaljenoj manje od 1.000 metara, čime bi Lašvanska dolina bila presječena na dva dijela. Vojni analitičari ističu kako bi to značilo slom obrane više od 60.000 Hrvata, koji su tada već više od osam mjeseci bili potpuno opkoljeni.
Istodobno su vođeni i žestoki napadi na drugim dijelovima općine Vitez, posebno s područja Kruščice prema naselju Sofa, gdje su vođene višesatne borbe. U tim sukobima poginula su još četiri pripadnika HVO-a, a 15 ih je ranjeno. Pripadnici HVO-a 14. veljače 1994. godine oslobodili su Buhine Kuće, kada je u potpunosti otkriven razmjer počinjenog zločina. Tada su pronađena i masakrirana tijela pripadnika PPN „Munje“ te civila koji su se do tada vodili kao nestali. U borbama za obranu i oslobađanje Buhinih Kuća poginulo je ukupno još devet pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetina. Teško je ranjen i zapovjednik bojnik Jozo Plavčić Đokac, koji je dan kasnije preminuo u Franjevačkoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.Današnjoj obljetnici nazočili su i predstavnici hrvatskog političkog vodstva, na čelu s Lidija Bradara, kao i brojni lokalni dužnosnici, braniteljske udruge i građani. Obilježavanje 32. obljetnice još jednom je podsjetilo na razmjere stradanja Hrvata u Lašvanskoj dolini, ali i na činjenicu da pravda za žrtve Buhinih Kuća ni nakon više od tri desetljeća nije zadovoljena.
(Izvor: viteški.ba)