Od 1. svibnja prestaju u Njemačkoj i Austriji važiti ograničenja za dolazak imigrantske radne snage stoga se mnogi nezaposleni s balkanskih berzi rada spremaju za što skoriji odlazak na rad u Europsku uniju. Tim bi se mogao očekivati novi val gastarbajtera koji budi sjećanja na sve prijašnje gastarbajterske valove, u sklopu kojih su još od druge polovine ’60-ih, na privremeni rad u inozemstvo o odlazili deseci tisuća ekonomskih emigranata s naših prostora. Tadašnje jugoslavenske i hrvatske vlasti su te visoke valove iseljavanja radi zapošljavanja u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Belgiji i Italiji tumačili slobodom kretanja, prema kojoj se doista razlikovala samoupravna SFRJ od real-socijalističkog SSSR-a i svih njegovih satelita u istočnoj Europi, ali i kvalitetom obrazovanja većine ovdašnje radne snage, što je bolji život odlučila tražiti širom Zapadne Europe, a ne samo na njemačkim bauštelama.
No, jedan dio ovdašnje oporbe je i prije 40 godina nastojao dokazati da je tako velik broj naših ljudi na privremenom radu u inozemstvu svjedok sloma socijalizma, a drugi dio ondašnje oporbe da je i to iseljavanje još dokaz više, kako je SFRJ tamnica za sve njezine narode i narodnosti. Dakako, deviznim doznakama tadašnjih gastarbajtera radovale su se ne samo njihove obitelji, nego i državne financije, kao i bankari i lokalni političari.