Natječaj za literarne radove na zadane teme i ove godine upućen je osnovnim i srednjim školama s područja općine Vitez, a u povodu Dana općine Vitez, 28. travnja.
Zadane teme za osnovne škole
- 1. Online nastava, zgode i nezgode
- 2. Korona me uči da…..
Zadane teme za srednje škole
- 1. Priča iz covid grada
- 2. Tko sam ja na ovom putu?
- 3. Čemu snovi služe?
Na natječaj su odgovorile četiri osnovne škole i to: OŠ “Vitez” (HPP), OŠ “Vitez” (BPP), OŠ “Bila” i OŠ “Dubravica” – Preočica.
Nagrade su osvojili:
1. mjesto Natalia Mišković IX 3., OŠ “Vitez”
Korona me uči da……
Život pred nas postavlja mnoštvo prepreka protiv kojih se borimo svom snagom, kroz koje učimo, sazrijevamo, otkrivamo i bivamo onim osobama kojim nas gradi naš osobni individualni put. No, jesmo li doista očekivali da vodimo bitku sa virusom koji se privukao tihim koracima i u nekoliko trenutaka preokrenuo cijeli svijet ?!
Sada, poslije godinu dana, koronavirus je postao glavni zaplet naših životnih poglavlja i jezgra naših misli u svakom pogledu. Sloboda i istinska radost druženja i stvaranja postala nam je nepoznat pojam jer su to upravo jedne od niza dragocjenosti i blaga koje je korona pripojila sebi, ne vračajući ih natrag. Televizija, mediji, časopisi, radio-stanice i internet samo su neki od ključnih izvora koji su potpuno preplavljeni virusom, poput valova koji potiskuju obalu. Strepnja, neočekivanost i strah sve više postaju temeljni faktori svakodnevnice, ugrožavajući čovjeka do najdublje srži. Vrijeme ide prebrzo, a strpljenja je premalo. Polako počinjemo tonuti u vlastitu agoniju i ponor nadajući se da je sve ovo jedna noćna mora iz koje ćemo se probuditi uz uzdah olakšanja, ali nije tako. Kroz neprekidni pritisak koji doživljavamo u esenciji čežnje za slobodom koja djeluje tako nedostižna…..Upravo je to ono o čemu me korona uči. Cijeniti male stvari i posebne trenutke koje stvaramo, ne znajući da stvaramo vječne uspomene je ono što je bit življenja i proživljavanja. „Zatočenost“ u četiri zida pružila nam je priliku za postizanjem davno odsanjanih mora kojima smo dugo težili. Briga o vlastitom zdravlju danonoćno nam okreće pozornost na važnost našeg bića. Sve ono za što smo mislili da nema određenu važnost, promijenilo nam je način na koji promatramo stvari, promijenilo je našu točku gledanja.
Blagodat povezanosti i zajedništva prožima našu dušu ispunjenošću i srećom, stoga je važno da i u ovim teškim vremenima ostanemo spojeni zajedničkim snagama jer zajedno možemo pobijediti ovu bitku.
2. mjesto Marija Mišković IX 2, OŠ “Vitez”
Korona me uči da…….
Danas ne može proći dan, a da ne čujemo riječ“korona“ ili neku novost o njoj. Ona je jednostavno postala dio našihživota i mi to moramo prihvatiti. Jer, život više nikada neće biti kao što je bio prije.
Kada kažemo riječ „korona“ prvo što mi pada na pamet jest globalna pandemija i mnogo stradalih ali, naravno, svaka priča ima i dobru i lošu stranu, pa tako i ova. Prije dvije godine nitko nije ni pomišljao da bi sve ovo moglo baš nas zadesiti, ali pogledajte nas sad! Već punu godinu se borimo sa njom. U posljednje vrijeme mislim da je ovo stanje dosta nas opametilo i dalo do znanja kako je život lijep. Samo što ga mi ne znamo cijeniti. Kako bi samo bilo predivno da se sutra probudimoi korone više ne bude, da potpuno nestane iz naših sjećanja, da se bace sve maske i sve vrati u normalu. Zar ne? Ali taj san za sad možemo samo sanjati. U ovoj pandemiji sam naučila mnogo stvari, što psihički što fizički. Jedno od tih stvari je da cijenim ovaj jedini dragocjeni život koji mi je Bog podario. I da živim punim plućima dok mogu. Jer nikada se ne zna kad nam je kraj. Naučila sam da se ne obazirem na negativne stvari i ljude koji me sputavaju na mom putu ka uspjehu. Negativna strana svega je što u našim godinama i godinama svih nas školaracanemamo tu slobodu odrastanja. Sve je postalo tako programirano i ubrzano. Nema više te radosti i razigranosti u nama. Sve se svelo na „koronu“ i ograničenja.
Ali, ovo je naša borba i nadam se da ćemo pobijediti, uz nju se opametiti i usporiti ritam naših života i naučiti živjeti u trenutku u kojem se nalazimo. I zapravo napokon shvatiti što je mjerilo naše sreće i razlog našeg osmjeha.
3. Harun Zukan VI 2, OŠ “Dubravica“ Vitez – Preočica
Korona me uči da……
Tog prohladnog februarskog jutra javiše nam da se pojavila neka baja. Virus okom nevidljiv, ali vrlo opasan. Nazvaše je korona.
Javiše nam da ne izlazimo iz kuće, da se ne družimo i da ne idemo u školu. Narediše nam da se bratski ne rukujemo, da se mjera pridržavamo i da pravimo rastojanje kad se sretnemo. Meni, kao djetetu, to bi čudno i nezamislivo. Ipak poslušah starije i uradih kako su tražili. Prođoše sati, dani, sedmice, ali baja zvana Korona ne odusta. Naučismo živjeti s njom, ali i shvatih mnogo toga. Shvatih, iako sam još dijete, da je čovjek društveno biće i da ne može živjeti sam. Shvatih da sloboda nema cijenu, da je igra sastavni dio dječijeg života. Shvatihda je drugarstvo vrijednost koja treba da postoji, bez obzira na uvjete. Naučih bolje rukovati računarom, ali izgubih i dio najljepšeg dijela života, dijela koji se zove djetinjstvo. Naučih i shvatih da je život i vrijeme prolazno, a da je samo vrijednost učinjenog stvarno.
Zato, potrudimo se da uradimo što više dobrogakako bismo sutra, kad sve prođe, po dobru se sjećali i ovih vremena.
U skladu s epidemiološkim mjerama, načelnik općine Vitez, Boris Marjanović, upriličio je prijam za one koji su se svojim pisanjem istaknuli i osvojili nagrade, kao i njihove roditelje i ravnatelje škola.
Čestitamo dobitnicima i želimo im svjetliju i sretniju budućnost bez korone.
