Osim u novcu, u dijelu Bosne i Hercegovine poslodavac plaću može isplatiti i na drugačiji način. Naime, prema Zakonu o radu Republike Srpske, radni odnos može se zasnivati na obavljanju poslova kućnog pomoćnog osoblja, piše Večernji list BiH. Prema njegovim odredbama, ugovorom o radu koji se sklapa za obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja može se ugovoriti isplata dijela plaće i u naravi.
Kako se navodi u spomenutom zakonu, pod isplatom plaće u naravi podrazumijeva se osiguranje stanovanja i prehrane, odnosno samo osiguranje stanovanja ili prehrane za osobu koja obavlja ovu vrstu poslova. – Vrijednost dijela davanja u naravi mora se obvezno izraziti u novcu. Najmanji postotak plaće koji se obvezno obračunava i isplaćuje u novcu utvrđuje se ugovorom o radu i ne može biti niži od 50 posto od plaće radnika – stoji u ovom zakonu. Dakle, ako je ugovor potpisan na plaću od 1000 KM mjesečno, radniku koji obavlja kućne poslove u novcu mora isplatiti najmanje 500 KM. Dalje se navodi, u slučaju da je plaća ugovorena dijelom u novcu, a dijelom u naravi, za vrijeme odsutnosti s rada, uz naknadu plaće, poslodavac je dužan radniku naknadu plaća isplatiti u novcu. Također, ugovor koji definira ovakav način isplate registrira se kod nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave. – Način i postupak registracije ugovora o radu za obavljanje poslova izvan prostora poslodavca i poslova kućnog pomoćnog osoblja propisuje ministar – zaključeno je u njemu. U Federaciji BiH, pak, prema Zakonu o radu, plaća se isplaćuje isključivo u novcu, a on se uopće ne bavi zasnivanjem radnog odnosa za obavljanje poslova kućnog pomoćnog osoblja. – Plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada u razdobljima isplate koje ne mogu biti dulji od 30 dana. Plaća i naknada plaće se isplaćuje u novcu. Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan radniku uručiti pisani obračun plaće. Pojedinačne isplate plaće nisu javne – navodi se u dijelu Zakona o radu Federacije BiH koji se tiče isplate plaće.
Obveze poslodavca
Također, za razliku od Federacije BiH, Zakonom o radu Republike Srpske definirano je na koje sve drugo primanje po osnovi rada ima pravo radnik. – Poslodavac radniku isplaćuje: dnevnicu za službeno putovanje u Republici Srpskoj, u Federaciji BiH i u inozemstvu; naknadu troškova prijevoza prilikom dolaska na posao i povratka s posla ako prijevoz nije organizirao poslodavac; naknadu za povećane troškove boravka za vrijeme rada na terenu; troškove jednog toplog obroka za vrijeme jednog radnog dana, kao i u slučaju obavljanja prekovremenog rada duljeg od tri sata dnevno ako kod poslodavca nije organizirana prehrana radnika; otpremninu prilikom odlaska radnika u mirovinu; naknadu troškova za korištenje vlastitog automobila prilikom obavljanja službenog posla, po nalogu poslodavca i druga primanja utvrđena kolektivnim ugovorom, općim aktom i ugovorom o radu. Visina i način ostvarivanja navedenih primanja uređuju se kolektivnim ugovorom – stoji u Zakonu o radu RS-a. U Federaciji BiH je pak situacija drugačija, Zakonom o radu definira se isključivo da radnik za svoj rad ima pravo na plaću, dok se prava na ostale naknade njime ne definiraju.