Na rubovima stakla u automobilima i autobusima često možemo vidjeti crnu liniju i iznad nje crne točkice.
Negdje od 1950-ih na ovamo proizvođači automobila počeli su koristiti ljepilo kako bi prozor bio stabilan i to je bilo bolje rješenje od metalne podloge. Ljepilo je bilo sigurnije, ali ipak nije bilo estetski zadovoljavajuće.
Crna boja je zapravo keramička boja, a služi da sakrije ljepilo. Osim toga, boja je zapečena što znači da je neuništiva. Ono služi da drži prozor na mjestu i pritom skriva ljepilo.
Što se tiče točkica, one su tu da izvrše estetski ugodan prijelaz iz
debelih crnih linija u prozirnost stakla. Točke nisu nasumično
postavljene. One postaju sve rjeđe što su udaljenije od crne linije.
Takav uzorak je estetski prihvatljiviji jer nema naglih prijelaza. Međutim, čak ni točkice nisu samo za ukrašavanje. Njihova druga svrha, osim vizualnog učinka, je kontrola temperature. Kako bi se staklo prilikom izrade moglo saviti, zagrijava se. Staklo obojeno u crno zagrijava se brže od ostatka. Točkice su tu da raspodijele toplinu malo ravnomjernije, što sprječava pucanje, piše Reader’s Digest.
U Bosnu i Hercegovinu je od 1. 1. do 31. 10. 2019. godine uvezeno više od 63.000 novih i polovnih automobila ukupne vrijednosti oko 863 milijuna KM. Uvezeno je samo 12 električnih automobila.
Naime, prema podacima kojima raspolaže Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UNO), u našu zemlju uvezeno je 63.245 automobila ukupne vrijednosti 863.693.773 KM, dok su dažbine iznosile 184.817.069 KM.
U usporedbi s istim periodom prošle godine (1.1. – 31.10.), kada je vrijednost uvezenih automobila iznosila oko 752 milijuna konvertibilnih maraka, vidimo rast od 11 posto. Ipak, ostaje da se vidi da li će 2019. godina sa svih 12 mjeseci preći cijelu 2018. kada je zabilježeno rekordnih 896 miliona KM.
Od 63.245 uvezenih automobila, konvencionalnih i električnih, na polovne automobile otpada 53.791, dok su uvezena 9.454 nova automobila. U istom periodu prošle godine uvezeno je 68.298 automobila, od toga 59.220 polovnih i 9.078 novih.
Luksuzni automobili
Deset najskupljih automobila koji su prošli kroz carine zajedno vrijede gotovo tri milijuna konvertibilnih maraka.
Najskuplji uvezeni automobil je Bentley Continental GT Coupe vrijednosti oko 422.000 konvertibilnih maraka, dok su samo dažbine za njega iznosile vrtoglavih 72.000 konvertibilnih maraka.
Drugi najskuplji automobil bio je Rolls Royce Ghost Family od 336.000 KM, s dažbinama od 57.000 KM. Treće mjesto zauzeo je Porsche 911 GT3 od 303.000 konvertibilnih maraka, a vlasnik je državi morao iskeširati dodatnih 51.000 KM.
Četvrto, peto i šesto mjesto zauzimaju skupocjeni Mercedesi vrijedni 299.000, 278.000 i 274.000 konvertibilnih maraka. Na sedmom i osmom mjestu su opet Porschei – jedan 911 GT3 od 259.000 KM i jedan Cayenne T od 255.000 KM.
Deveto i deseto mjesto zauzimaju također luksuzni Mercedesi od 251.000 i 235.000 KM.
Električni svijet
Kada je riječ o električnim automobilima, ukupna vrijednost uvezenih vozila prelazi 700.000 konvertibilnih maraka.
Naime, ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 12 električnih automobila, a najviše Volkswagena UP! – njih šest, a svaki je vrijedio oko 33.000 KM.
Uvezene su tri Tesle Model 3 pojedinačne vrijednosti oko 100.000 konvertibilnih maraka, jedan Renault Twizy od 8.000 KM, Nissan Leaf od 53.000 KM i najskuplji – Jaguar I-Pace od vrtoglavih 147.000 konvertibilnih maraka.
Iako ovo djeluje kao mali broj, razlika je značajna u usporedbi s 2018. godinom kada je uvezeno sedam električnih automobila. Godine 2017. u BiH je uvezeno 10 električnih automobila.
Posjedovanje i korištenje zimske opreme obvezno je na teritoriju BiH od 15.11. 2019. do 15. 4. naredne godine, bez obzira na vremenske uvjete, kazala je stručna saradnica za sigurnost saobraćaja u BIHAMK-u Silma Muminović.
Istaknula je da se pod zimskom opremom podrazumijevaju pneumatici sa zimskim profilom na svim kotačima, dubine gazećeg sloja minimalno 4 milimetra ili pneumatici s ljetnim profilom, dubine gazećeg sloja minimalno 4 milimetra, ali i odgovarajući lanci koji se postavljaju na pogonske kotače u slučaju zimskih uvjeta.
Dodatno za teretna vozila i autobuse, dodala je, u zimsku opremu ubraja se lopata i vreća pijeska.
– Na vozilima se ne smiju postavljati gume s ekserima – kazala je.
Muminović je pojasnila da u zimskom periodu, niske temperature i česte i obilne oborine izuzetno nepovoljno utječu na motorna vozila, posebno kad su intenzivnije u upotrebi.
– Zbog snijega ili poledice sustavi teže prenose snagu na podlogu, sol nakupljena na cestama šteti podvozju i karoseriji, a niske temperature onemogućavaju normalan rad motora, crpe energiju iz akumulatora, a štete i svim ostalim komponentama vozila – kazala je.
Stoga je, dodala je, neophodno adekvatno pripremiti i sebe i vozilo za nadolazeću zimu.
–
Kontakt između ceste i vozila ostvaruje se preko guma, odnosno na
jednom relativno malom dijelu dodirne površine između gume i ceste.
Upravo ta kontaktna površina od presudne je važnosti za sigurnost
upravljanja vozilom – kazala je te dodala da su odgovarajuće gume prva
stavka kojoj treba posvetiti pažnju.
Gume, naglasila je, trebaju imati najmanje 4 milimetra profila, a pritisak u gumama treba biti veći za 0,15 bara.
Također, promjena i kontrola rashladne tekućine jedna je od bitnijih stvari koje treba uraditi prije zime te je promjena rashladne tekućine najjeftiniji i najsigurniji način za očuvanje dugotrajnosti vozila.
–
Tekućinu za pranje vjetrobrana treba obogatiti tekućinom protiv
zamrzavanja da ne bi došlo do oštećenja rezervoara ili električne pumpe –
upozorila je.
Govoreći o motornom ulju, Muminović je kazala da se treba mijenjati svakih 10.000 do 20.000 kilometara.
– Zima je razdoblje kada je motorima potrebno manje viskozno ulje. Niske temperature dodatno će zgusnuti viskozno ulje, zbog čega ono neće jednako dobro kružiti kroz rashladni sustav te će motor, barem u početku, dok ne dosegne radnu temperaturu, dobiti znatno manje potrebnog podmazivanja – kazala je.
Ističe da su ispravne kočnice jedan od osnovnih preduvjeta za sigurnu vožnju, posebno u zimskim uvjetima, kada i najmanja disproporcionalnost u kočenju po pojedinom kotaču može dovesti do gubitka kontrole nad vozilom.
– Zato provjerite i kočnice i po potrebi ih servisirajte – poručila je Muminović.
Naglasila je da na ledu zaustavni put može biti i do deset puta duži nego na suhoj cesti.
– Smanjite brzinu vožnje, odstojanje između vozila neka bude dovoljno dugo da vam ostavi prostora za usporavanje i zaustavljanje u nepredviđenim uvjetima vožnje – kazala je Muminović te upozorila da policija može kazniti vozača s 40 KM zbog neposjedovanja zimske opreme za privatna vozila, a za službena od 100 do 500 KM.
Najbolji prvi korak je otvaranje svih vrata i temeljito usisavanje svih površina u unutrašnjosti kabine vozila.
Miris dima cigareta, a mnogi bi ga nazvali i smradom, u automobilima može biti posebno iritantan, pogotovo ako ste nepušač, a kupili ste rabljeno vozilo u kojem se dimilo kao u indijanskom vigvamu. Taj je miris teško ukloniti iz automobila, ali možete pokušati i sigurno ćete ga reducirati.
Počnite s otvaranjem svih vrata i temeljitim usisavanjem svih površina u kabini vozila.
Jedna od metoda je prebrisati sve površine, a pogotovo tkanine krpicom koju ste namočili u alkoholnom octu. Također, potrebno je dobro oprati prozore iznutra tekućinom za pranje.
Uzmete li miris za automobil i stavite li ga u kabinu nećete napraviti puno jer će se njegov miris samo pomiješati sa smradom cigareta.
Želite li biti temeljiti, promijenite filtar kabine i dezinficirajte klima uređaj. Dobro provjetrite ventilaciju u automobilu – ostavite je uključenom s najvišom razinom puhanja i uključenom klimom.
Probajte u sve tkanine u interijeru (sjedala, tepisi…) automobila utrljati sodu bikarbonu (prije tretmana sve takanine moraju biti suhe). Kad to učinite, ostavite sve da stoji nekoliko sati pa opet usisavač u ruke i sve dobro usišite. To bi trebalo ukloniti neugodan miris iz vozila, ali krajnji uspjeh nikad nije siguran. Sve ovisi o tome koliko dugo je bivši vlasnik pušio cigarete u vozilu.
Na kraju, probajte i s alkoholnim octom, zrnima kave ili ugljenom. Ostavite ih u vozilu preko noći (ocat u čaši) ili što duže možete. Oni na sebe vežu smrad cigareta i izvući će dio tog mirisa, piše portal Revija Hak.hr.
U prvih devet mjeseci ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je ukupno 57.883 automobila.
Od svih uvezenih automobila, najskuplji bio ‘Bentley Continental GT Coupe’ čija je cijena iznosila čak 422.714,27 maraka, dok su drugo i treće mjesto zauzeli Porsche i Mercedes, vrijedni 303.233,33, odnosno 299.671,99 maraka.
Ukupna vrijednost automobila uvezenih u ovoj godini iznosi 779.817.233,34 maraka, i to 49.295 rabljenih i 8.588 novih, što je u odnosu na isto razdoblje prošle godine manje za 4,7 posto, s tim da je ovoj godini uvezeno više novih automobila, a manje polovnih, podatak je ovo iz Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH.
U top deset najskupljih automobila uvezenih u BiH u ovoj godini, izuzev već spomenutog ‘Bentleyja’, spadaju četiri porschea i pet Mercedesa, dok je najskuplje uvezeno elektronično vozilo Jaguar I – Pace vrijedan 147.746,18 maraka.
Kada se u pitanju marke automobila, građani BiH najviše su uvozili
Volkswagen, Mercedes, zatim BMW, Audi, Škodu, Peugeot i Citroen.
Što se tiče ostale luksuzne robe, porast uvoza tijekom istog razdoblja bilježe plemeniti metali (zlato, platina, draguljarski predmeti) pa su tako građani BiH u ovoj godini uvezli takvih metala u vrijednosti od 15.948.380,32 maraka.
Od tog iznosa najviše je potrošeno na uvoz draguljarskih predmeta i njihovih dijelova, čak 11.034.815,44 maraka.
U istom razdoblju iz BiH je izvezeno plemenitih metala u vrijednosti
od 13.879.524,72 maraka, i to najviše otpadaka i lomljavine od takvih
metala.
Inače, uvoz takvih metala se, prema podacima UNO BiH, iz godine u godinu povećava.
Što se tiče podatka o uvozu plovila, tj. jahta i brodica, u prošloj godini u BiH nije uvezena nijedna jahta, a građani BiH najviše su uvozili gumene čamce.
Najmanja prosječna starost automobila je u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini, a najveća u Srbiji.
S druge strane, Srbija ima manji broj automobila u odnosu na broj zaposlenih stanovnika, dok je u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj broj automobila veći od broja zaposlenih, piše Slobodna Bosna.
Broj automobila i njihova prosječna starost jedan je od parametara kojim možemo sagledati ekonomsku sliku određene države. Ukoliko u obzir uzmemo i broj zaposlenih, odnosno nezaposlenih stanovinka te države, slika je dosta potpunija.
Prema podacima Centra za vozila Hrvatske, u 2018. godini u Hrvatskoj je ukupno bilo registrirano 2,167.996 vozila. Prosječna starost cijelog hrvatskog voznog parka za 2018. godinu iznosi 14,6 godina.
Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krajem kolovoza u Hrvatskoj je bilo 1,43 milijuna zaposlenih, a 114.498 nezaposlenih.
Tako na svakog zaposlenog stanovnika Republike Hrvatske dođe 1.51 automobil.
U 2018. godini u Bosni i Hercegovini prosječna starost automobila iznosila je 16 godina. Registrirano je ukupno 1.064.130 vozila, što u odnosu na 2017. godinu predstavlja povećanje od 43.010 vozila, odnosno za 4,21 posto.
Broj registriranih vozila najviše je povećan u Brčko Distriktu za 5,18 posto. Kada je riječ o području Federacije BiH, najviše registriranih vozila ima u Sarajevska županija, na drugom mjestu je Tuzlanska, a najmanje ih je registrirani u BPŽ.
Posljednjeg dana kolovoza ove godine u Bosni i Hercegovini bilo je 821.791 zaposlena osoba, dok je 406.848 osoba ostalo na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja, priopćeno je iz Agencije za rad i zapošljavanje.
Statistički to iznosi 1.29 automobila po glavi svakog zaposlenog stanovnika u Bosni i Hercegovini.
U Srbiji je prema posljednjim podacima registrirano 2.029.554 automobila. Prosjećna starost automobila je 17.1 godinu. Ukupan broj zaposlenih u drugom tromjesečju 2019. godine iznosio je 2 161 533 osobe.
Za razliku od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, broj automobila u Srbiji je, dakle, manji od broja zaposlenih osoba, dok su automobili u Srbiji u prosjeku za 2,5 godina stariji od automobila u Hrvatskoj dosnono 1,1 godinu stariji od automobila u BiH.
Ako želite osigurati svoju sigurnost, ali i sigurnost ostalih putnika, ovih 5 brendova biste trebali zaobilaziti u širokom luku.
AKS Tires
Compass Tires
Telluride tires
Westlake Tires
Geostar
Zašto stručnjaci za gume tvrde da su ovo najgori proizvođači guma?
Proizvodi ovih kompanija nemaju najosnovnije sigurnosne mjere i kontrolu kvalitete, piše Telegraf.
Mnogi brendovi automobilskih guma, pogotovo oni iz Kine (uključujućih
i navedenih 5 kompanija), u nekom trenutku su se nalazili pod istragom
ovlaštenih službi, ili su bili prisiljeni povući svoj proizvod iz
prodaje.
Zato mnogi koji su koristili gume ovih proizvođača vjeruju da one nisu kvalitetne.
Iako je BiH nekoliko puta pomjerala granice najnižih standarda koje moraju ispunjavati uvezena vozila, efekat je suprotan od očekivanog – vozni park nam je sve stariji!
Recimo, kada je riječ o putničkom programu, prosječna starost u 2018. godini iznosila je čak 16,5 godina, dok je 2010. bila – 16,1 godinu.
Dijagnozu stanja na našim parkinzima i putevima odlično ilustruju i informacije koje je potvrdio Bosanskohercegovački auto-moto klub (BIHAMK).
“Više od 60 odsto registrovanih vozila u BiH starije je od 18 godina, a više od 85 odsto voznog parka starije je od 13 godina”, naveli su iz BIHAMK-a sumirajući podatke za 2018. godinu.
Podjednako su zabrinjavajuće i informacije kojima raspolaže Agencija za statistiku BiH, a koje pokazuju da smo 2014. godine imali 608.419 putničkih vozila starih deceniju ili više od toga, a lani – njih 784.790.
Podsjećanja radi, BiH je u posljednjih nekoliko godina dva puta pooštravala kriterijume za uvoz automobila, a mnogi su smatrali da će nam to podmladiti vozni park.
Tako je, recimo, odluka po kojoj se u BiH mogu uvesti samo vozila koja ispunjavaju Euro 4 standard na snagu stupila 2016. godine. Tri godine kasnije, odnosno početkom juna, stiže nova odluka – u BiH se mogu uvesti samo vozila koja zadovoljavaju Euro 5 standard.
“Očigledno je da nam je iz godine u godinu vozni park sve stariji, iako se, istovremeno, povećava i broj registrovanih vozila. Šta uraditi? Kod nas se još i ne razmišlja o stimulativnim mjerama pri uvozu novijih vozila. Vrijeme bi bilo da se počne i o tome razmišljati. Bogatije zemlje takve mjere imaju”, rekao je za “Nezavisne” Milija Radović, direktor Agencije za bezbjednost saobraćaja Srpske.
Kako dodaje, težak je odgovor na pitanje kako podmladiti vozni park, te ističe da je on uvijek u vezi sa standardom stanovništva.
A standard nam je, ističu zaštitnici potrošača, nizak, zbog čega većina nas ne može ni kupiti novije, pa time ni skuplje vozilo. Vozilo kojim upravlja Dragovan Petrović, iz Pokreta potrošača RS, starije je od prosječnog u BiH – proizvedeno je 2002. godine. Ispravno je, kaže, što potvrđuje i tehnički pregledi.
“Ljudi kupuju stara vozila zato što im platežna moć ne dozvoljava da kupe kvalitetnija. Svi bi voleli da voze automobile kao na Zapadu. Većina građana kupuje vozila vrednosti ispod 10.000 maraka, a onda posle velika sredstva daju za održavanje”, rekao je Petrović u izjavi za “Nezavisne”.
Vozni park nam se, dakle, ne podmlađuje, ali je zato brojčano sve bogatiji.
“U 2018. godini u BiH je ukupno registrovano 1.064.130 drumskih motornih vozila, što u odnosu na 2017. godinu predstavlja povećanje od 43.010 vozila, odnosno za 4,21 %”, glase podaci BIHAMK-a.
Auto-dijelovi kao u EU
Na jučerašnjem sastanku u Privrednoj komori FBiH u Sarajevu između predstavnika Ministarstva komunikacija i transporta BiH, konzorcija koji je zadužen za homologaciju i uvoznika komponenti i automobilskih dijelova istaknuto je da je cilj da svi dijelovi koji se ugrađuju u automobile u BiH budu jednako bezbjedni kao u EU.
Drago Talijan iz Centra za motorna vozila, koji je nosilac konzorcijuma i obavlja administrativne poslove u oblasti homologacije, kazao je da 29. avgusta započinje primjena kada je riječ o prvoj seriji dijelova koji podliježu obavezi provjere prilikom uvoza. Dijelovi, kako je pojasnio, dosad nisu bili podvrgnuti provjerama.
Vijeće ministara BiH, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, donijelo je Odluku o izmjeni Odluke o ograničenju uvoza putničkih automobila, teretnih vozila i vanjskih pneumatskih guma, u cilju podizanja standarda, zaštite okoliša i zdravlja ljudi, a odluka će biti dopunjena mišljenjem Uprave za neizravno oporezivanje.
Na ovaj način vrši se njeno usklađivanje s Odlukom Ministarstva prometa i veza BiH o najnižim tehničkim zahtjevima za novoproizvedena i korištena vozila pri homologaciji tipa vozila i homologaciji pojedinačnog vozila te za dijelove, uređaje i opremu vozila pri homologaciji tipa, a koja je stupila na snagu 1. lipnja ove godine.
Nekadašnje pravilo izmjene ulja nakon prijeđenih 5000 kilometara stvar je prošlosti, jer današnji automobili mogu prevaliti mnogo više u jednome servisnom intervalu.
Neki vozači pak vole mijenjati ulje prije nego što je to uistinu potrebno, no dobivaju li time išta? Mijenjanje ulja češće nego što je propisano ne donosi nikakve benefite, no vlasnik u teoriji ništa ni ne gubi, osim uložena novca. A osim toga prekomjerno ‘razbacivanje’ prerađenim uljem nije ekološki prihvatljivo.
Ovisno o specifičnim faktorima, ovo su najčešći intervali promjene ulja:
– na svakih 1500 kilometara ili svakih šest mjeseci – na svakih 5000 kilometara – na svakih 8000 do 12.000 kilometara – na svakih 15.000 do 25.000 kilometara ili svakih šest mjeseci
Izmjena na svakih 1500 kilometara
Ako stručnjaci kažu i proizvođač propisuje da je izmjena nakon 5000 prijeđenih kilometara prečesta, zašto bi netko mijenjao ulje nakon 1500 kilometara? To ovisi o navikama i rutini u vožnji. Ako se svakodnevna vožnja sastoji od ruta dugačkih 15 ili manje kilometara, tada je preporučljivo ulje mijenjati češće nego na svakih 5000 kilometara i to iz dva razloga:
1. Ako ne vozite autocestom, odnosno ako ne vozite stalnom brzinom koja nije natprosječno velika, tada se motor ne zagrijava dovoljno da bi izbacio kondenzat koji se stvara u sustavu. To može prouzročiti bržu degradaciju ulja.
2. Veći dio habanja motora događa se pri hladnim startanjima.
Stoga, ako ne idete na relativno dulja putovanja, izglednije je da ćete voziti u režimu koji baš ne godi motoru. Češća izmjena ulja u ovome će slučaju smanjiti habanje motora. Ukratko: Ako automobil ne vozite često i prelazite manje kilometara od preporučenoga broja u okviru servisnog intervala, poželjno je izmijeniti ulje dva puta godišnje, jer ono s vremenom izgubi kakvoću, odnosno degradira.
Foto: Pixabay
Češća izmjena
Neki stručnjaci preporučuju izmjenu ulja na svakih 5000 prijeđenih kilometara, no to se može protumačiti i kao lobiranje za bolju prodaju lubrikanata. No vozite li stariji automobil, kod kojeg je preporučen takav interval, najbolje je da ga se pridržavate. U uputstvima većine modela automobila navodi se kako je izmjena ulja poželjna nakon 8000 do 12.000 prijeđenih kilometara. Ipak, neki proizvođači naglašavaju kako se kao ključni parametri moraju uzeti stil vožnje i vozačke navike. Naprimjer, ako ste vlasnik relativno novog automobila i uglavnom vozite dulje od 20 minuta ujednačenom brzinom (suprotno od gradskoga stila vožnje ‘kreni-stani’), tada možete razmišljati o produženom intervalu izmjene ulja.
Zamjena na 15.000 kilometara
Ako proizvođač preporučuje korištenje sintetičkog ulja ili ako sami
odlučite koristiti ga, vjerojatno ćete do sljedećega servisa moći
prevaliti 15.000 i više kilometara. Iako su takva ulja skuplja od
mineralnih, donose i mnoge prednosti: bolje performanse i ekološki su
prihvatljivija. Ako je vozilo često pod većim opterećenjem, sintetičko
će ulje pomoći smanjenju ‘napora’ motora.
Sintetička ulja
Bolja su od mineralnih jer sporije degradiraju i imaju bolja
svojstva pa su i intervali zamjene znatno duži. Sintetička ulja mogu
podnijeti ekstremniju temperaturu i svojstva će im ostati postojana i za
vrelih ljetnih dana. Zimi sintetička ulja bolje funkcioniraju od
mineralnih, jer stvaraju film na mehaničkim dijelovima motora, bez
zgušnjavanja, kao što je bio slučaj sa starijim tipovima ulja.
Foto: Pixabay
Indikatori servisnih intervala
Kod novijih automobila sustav monitoringa vijeka ulja obavještava
vozača kada je vrijeme za odlazak u servis i izmjenu ulja. Ovaj sustav
prati prijeđenu kilometražu i koristi podatke o vožnji, koje analizira
kompjutor automobila te tako određuje kada je vrijeme za izmjenu ulja.
Zaključak
Za odabir proizvođača i viskozitet ulja valja pogledati tvorničke
specifikacije automobila. Ulje je najefikasnije na radnoj temperaturi, a
ako godišnje ‘nakupite’ 3 do 4 tisuće kilometara, osobito na kratkim
relacijama, gdje ulje ne dostigne odgovarajuću temperaturu, onda bi
intervali trebali biti češći. Mineralna ulja ne bi trebalo držati u
motoru više od 6 do 7 tisuća kilometara, polusintetička do 15.000, a
sintetička mogu izdržati i 25.000 kilometara. Naravno, ovi podaci su
okvirni, a točan interval ovisit će ponajprije o onome što propisuje
proizvođač automobila i o svakodnevnoj rutini vožnje.
Valja stvoriti naviku provjere razine ulja barem jednom mjesečno, da biste se uvjerili kako nema curenja ili prekomjerna sagorijevanja. Dobro ulje trebalo bi biti crno-smeđe, premda boja nije jedini indikator kvalitete. Ako je ulje tamno i neprozirno, vjerojatno je vrijeme za zamjenu, a ako je ‘mliječno’ moguće je da u motor prodire rashladna tekućina. Ako niste sigurni koliko često trebate mijenjati ulje u motoru, savjetujte se sa svojim serviserom. Ako automobil ima spomenuti monitoring, vizualna provjera ulja nije potrebna prečesto.
