Sveti Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika.
Zaštitnik je vitezova, vojnika, križara, konja, ratara i pastira. Juraj se rodio u 3.stoljeću u Kapadociji (Palestini). Potjecao je iz plemenitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik. Brzo je napredovao u svojoj karijeri i postao je član Vojnog vijeća. Rano je prihvatio kršćanstvo i nakon majčine smrti je podijelio imetak siromašnima, a svojim je robovima dao slobodu. Kada je car Dioklecijan predložio progon kršćana, Juraj se tome odlučno usprotivio predivnim govorom pred Vojnim vijećem. Zbog toga je car naredio da ga se utamniči i muči. Budući da ni to nije Juraja natjeralo da se odrekne kršćanstva, car ga je doveo u hram i tražio od njega da prinese žrtvu bogovima. Kada je Juraj ugledao kip Apolona, obratio mu se: -Jesi li ti Bog da ti se klanjam? – Navodno je kip odgovorio: -Ne, ja nisam Bog. – Vidjevši to, car je naredio da se Juraju odrubi glava. Pogubljen je 23.4.290.g. Ili 303.g. Stoga kršćani štuju Juraja upravo na taj datum.
LEGENDA
U trinaestom stoljeću popularizirana je legenda o Jurajevoj pobjedi nad strašnim zmajem. Legenda kaže kako su građani Silene zmaju u obližnjoj močvari davali za hranu svaki dan po dvije ovce. Kada je ponestalo ovaca, žrtvovali su mu kockom odabranog mladića ili djevojku. Jednog dana, kocka padne na kraljevu kćer. Na putu u smrt, ona susretne Juraja, a on udarcem koplja onesposobljava zmaja, vezuje mu oko vrata pojas kraljeve kćeri te ga dovodi u grad, gdje ga ubija pred mnoštvom, pošto se na Jurajev zahtjev kralj i sav puk pokrste. Zatim četiri vola odvuku zmaja iz grada. Kako je u ranom kršćanstvu zmaj bio simbol zla, odnosno poganstva, ova legenda predstavlja pobjedu Križa nad starim vjerovanjima. Može ga se smatrati svecem braniteljem kršćanstva. Smatra se da je najdalji izvor ove priče grčka legenda o Perzeju, koji je spasio djevicu Andromedu od morskog čudovišta blizu Disopolisa, gdje je izrastao i kult Svetog Juraja, oko mjesta njegove navodne grobnice.
ŠTOVANJE
U doba križarskih ratova, Juraj postaje prototip idealnog kršćanskog viteza i njegovo se štovanje širi Europom. Kod nekih naroda, najviše kod Slavena, Juraj se počinje smatrati zaštitnikom konja, ratara i pastira (čime zapravo zamjenjuje bogove plodnosti). Mnogi tajanstveni plemićki redovi, poput razglašenih templara, uzimali su legendu i simbol Svetog Juraja kao metaforu svoje borbe protiv neprijatelja kršćanstva. Također, Sveti je Juraj (St. George) glavni zaštitnik Engleske od doba kada ga je Rikard I. proglasio zaštitnikom svoje vojske križara (1191.-92.g.). Upravo u doba njegove vladavine, prihvaćena je Jurajeva zastava (crveni mučenički križ na bijeloj podlozi) za uniformu engleskih vojnika, a kasnije je postala engleskim obilježjem. Anglosaksonska je povijest već imala u svojoj predaji sačuvanu legendu sličnu onoj o Svetom Juraju i zmaju, i vjerojatno je zato baš na tom području kršćanska verzija toliko popularna.