Korizma je vrijeme od 40 dana, od Čiste srijede do Velikog petka, koje služi kao priprava za Uskrs.
U Crkvi je uvedena kao spomen na 40-godišnji hod Izraelaca kroz pustinju i 40-dnevni Isusov boravak u pustinji. Bog je htio da njome prođe njegov narod i tu doživi svoj preobražaj, doživi njegov blagoslov, živi od Božjih obećanja i nadanja, od njegovih darova, kao što su voda iz stijene i mana s neba.
Pustinja je samo privremena prilika i mjesto prolaza.I Crkva živi svoju pustinju. Ona je Božji narod koji putuje prema svojoj obećanoj zemlji. Prisutnost pustinje ostaje nužna za razumijevanje kršćanskog života. Taj život i dalje ostaje na kušnji. Sjećanja na biblijska događanja iz pustinje, mi vjerujemo da je i nama, ako krećemo, i životno i sakramentalno prema zemlji obećanja, zajamčena pobjeda.
To je vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te braćom i sestrama; vrijeme češćeg posezanja za «oružjem kršćanske pokore»: pokorom, postom i dobrim djelima.
Korizma započinje obredom pepeljenja. To je stari obred kojem su se obraćeni grešnici podvrgavali pokori. Posipanje pepelom označava priznavanje vlastite krhkosti i smrtnosti koju Božje milosrđe treba otkupiti. To je otvaranje obraćenju o obvezi uskrsne obnove.
Da korizma bude plodonosna, djeluju liturgijske i pučke pobožnosti.