Na suđenju za zločine počinjene na području Viteza, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je došlo do zarobljavanja grupe pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u prosincu 1993. godine kod Šafradinovih kuća.
Svjedok Šaćir Sivro kazao je da je bio zamjenik zapovjednika Trećeg bataljuna 325. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i da je 22. prosinca 1993. godine pokrenuta akcija s ciljem deblokade Starog Viteza.
On je rekao da je dobio zaduženja za sanitet i liniju s obzirom da je bio ranjen. Prema njegovim riječima, napad se odvijao u dva pravca, od kojih je jedan bio preko Šafradinovih kuća.
Sivro je kazao da je u jednom trenutku bilo zatišje i da se spustio do lokaliteta Gropčić, gdje je “pripucalo”. Naveo je da je sreo suborce Šaćira Omanovića, Almira Sarajlića zvanog Roki, Kasima Kavazovića, Raška Huskića i Semira Kablara.
Svjedok je rekao da je bilo ranjavanja i da je pucano iz Šafradina. Prisjetio se, kako je kazao, da to treba očistiti, te kako je skinuo povez s ruke i uzeo pušku.
Naveo je da su s njim krenuli Semir, Kasim, Šaćir, dok se Roki žalio na nogu i nije pošao.
Sivro je rekao da su pripadnici HVO-a bili u tri kuće i dvije garaže na svojoj liniji u Šafradinima. Kada je, kako je naveo, vidio da pretrčavaju iz kuća, pozvao ih je na predaju. Kazao je da su u jednom trenutku rekli da se predaju i da ih je izašlo desetak.
Svjedok je kazao da je jedan bio na nosilima, a jedan ranjen u ruku. Rekao je da je poznavao dvojicu vojnika, a i druge iz viđenja.
Kako je naveo, pozdravili su se. Ispričao je da su se spustili i borci s linije, te da je došao Semir Sivro i kazao da je jedan suborac poginuo i da se linija raspada. Naveo je da se pojavio i Rušit Nurković. Svjedok je rekao da je otišao prema liniji u namjeri da pomogne, a da su zarobljeni ostali na putu.
Kazao je da je čuo da su zarobljenici pokušali pobjeći i da su ih “ovi pobili”. O tom slučaju, kako je rekao, nikad nije pozvan da dâ izjavu u nekoj istrazi.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti, prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, optuženi su Ibrahim Purić, Ibrahim Tarahija, Nijaz Sivro, Rušit Nurković, Almir Sarajlić, Sadik i Šaćir Omanović te Kasim Kavazović.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade ABiH, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.
Obrane su svjedoka ispitivale o razlikama u tri izjave iz istrage. Kako su naveli branitelji, Sivro u prve dvije izjave nije naveo da je pozvao vojnike da idu prema Šafradinima, kao ni da je pozvao na predaju niti da je uopće vidio neprijateljske vojnike. Konstatirano je da svjedok tek u trećoj izjavi spominje Nurkovića, Omanovića i Kavazovića. Sivro je kazao da su događaji bili davno i da je moguće da još nekoga nije spomenuo.
Svjedok je potvrdio da Nurković nije sudjelovao u zarobljavanju. Rekao je da nije vidio Sarajlića kada su se vratili sa zarobljenicima do puta. Branitelju Nerminu Vili je kazao da dozvoljava mogućnost da je Sarajlić izvukao ranjenog Raška Haskića.
Na pitanje je li čuo išta drugo osim da su zarobljenici ubijeni prilikom pokušaja bijega, Sivro je odgovorio da je bilo svakojakih priča.
Tužitelj Ivan Matešić pročitao je iskaz preminulog svjedoka Hajrudina Hadžibulića, koji je naveo da je za vrijeme akcije poslan u sanitet kao ispomoć.
On je rekao da su Rokija pustili iz zatvora kako bi sudjelovao u akciji. Prisjetio se kako je Roki došao u sanitet, jer je uganuo nogu.
Pročitan je i iskaz Safeta Šipčića, koji je također preminuo. On je rekao da ih je rano ujutro stotinjak postrojeno u Počulici pred odlazak u akciju. Kazao je da je ispred njih bila 17. Krajiška brigada, a da je on sa svojom postrojbom preuzeo čuvanje linije.
Šipčić je rekao da su poslije dva dana krenuli nazad i da je na lokalitetu Crvena zemlja vidio dosta mrtvih vojnika HVO-a. Prema njegovoj procjeni, bilo ih je oko 40. Kazao je da pretpostavlja da su stradali u borbi, kao i da je čuo da je bilo zarobljenih.
Suđenje se nastavlja 16. srpnja.
Inače, suđenje osmorici bivših pripadnika Armije Bosne i Hercegovine za zločine na području Viteza nastavljeno je jučer uz novog člana Vijeća Državnog suda.
Na statusnoj konferenciji, Tužiteljstvo BiH i Obrane izjasnili su se da se ne protive izmjeni člana Vijeća i dali suglasnost da se prihvate do sada izvedeni dokazi.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović je kazala da je ranije došlo do promjene stalnog člana Vijeća i da je umjesto Enide Hadžiomerović postavljena Dalida Burzić.
Ona je napomenula da se Burzić upoznala sa svim do sada izvedenim dokazima.
Suđenje u ovom predmetu počelo je u travnju 2019., a do prekida je došlo godinu kasnije zbog pandemije virusa korona i obustave postupaka s većim brojem optuženih. Ročišta su nastavljena početkom ove godine.
(detektor.ba)