Kako je i najavljeno, jučer su po nalogu Tužiteljstva BiH počela iskapanja na lokaciji Rostova kod Bugojna, u blizini mjesta zvanog Tvrdulje.
Traga se za tijelima hrvatskih logoraša koji su u ljeto i jesen 1993. godine odvedeni u nepoznato iz nekoliko logora Armije RBiH u Bugojnu, piše Večernji list BiH.
Iskazi svjedoka i izjave
Potraga će, po svemu sudeći, trajati nekoliko dana, doznajemo nakon prvog dana iskapanja na terenu koji nije rezultirao pronalaskom tijela. – Pretražit ćemo više lokacija koje bi mogle, prema saznanjima koja su prikupila istražna tijela, kriti posmrtne ostatke nestalih Hrvata – kazao nam je Marko Jurišić, član Kolegija Instituta za nestale osobe BiH. Prema saznanjima do kojih smo došli, pretražit će se oko 20-ak sumnjivih lokacija.
Potragu na Rostovu svakoga dana pratit će i predstavnici stradalničkih udruga, među kojima su i obitelji nestalih, potvrdili su nam u Koordinaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a HB Bugojna koji, odlučili su, neće davati izjave za medije do pronalaska tijela. Na terenu je i istražitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH.
S potragom za rješenjem misterija nestanka logoraša, kako doznajemo, krenulo se u blizini lokacija na kojima su prije točno godinu dana ekshumirana tijela Zorana Galića, Dragana Miličevića, Ante Markulja i Franje Jezidžića, četvorice iz skupine koja je dotad brojala 19 nestalih. Istragom se došlo do saznanja kako bi ova lokacija mogla kriti i tijela 12 od ukupno 15 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz logora Armije RBiH za kojima se još uvijek traga te se jučer krenulo s pretraživanjem terena. Od prvobitno 21 logoraša, obitelji još uvijek tragaju za njih 15. Dva su tijela ekshumirana na pojedinačnim lokacijama, četiri na Rostovu prije godinu dana.
Nakon nagodbe koju je prije desetak godina s Tužiteljstvom BiH sklopio Enes Handžić, jedan od malobrojnih optuženih za zločine nad Hrvatima Bugojna, otkrivena je lokacija na kojoj su pronađene više puta spaljivane kosti iz kojih se nije mogao izvući profil za DNK analizu te obitelji nisu prihvatile njegov iskaz da šaka pronađenih spaljenih kostiju pripada trojici iz skupine nestalih, tako da je njih 15 još uvijek na popisu nestalih, a to su: Branko Crnjak, Miroslav Dilber, Niko Džaja, Jadranko Gvozden, Dragan Erkapić, Perica Kovačević, Perica Crnjak, Zdravko Juričić, Ivo Miloš, Nikica Miloš, Nikica Miloš Kardelj, Mario Subašić, Niko Zlatunić, Stipica Zelić i Mihovil Strujić.
Pronađu li se njihova tijela, a pretpostavlja se da je na Rostovu njih 12 iz skupine od 15 nestalih, obitelji će konačno imati priliku dostojno ih pokopati.
Odgovornost i pravda
Svako tijelo još je jedan u nizu dokaza koji najviše kompromitiraju aktualnog ministra sigurnosti BiH Selmu Cikotića koji ih je po zarobljavanju trebao prebaciti u Zenicu, ali to nikad nije učinio. Uz Cikotića, najodgovornijim za ovaj nekažnjen zločin smatra se Dževad Mlaćo, predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojna, koji je u svome dnevniku koji je u posjedu Tužiteljstva BiH od 2007. godine napisao kako “ekstremni dio HVO-a (kako su nazivani zarobljeni Hrvati) treba likvidirati”.
Nakon što su, po svemu sudeći, likvidirani, odgovorni za ovaj zločin 28 godina prikrivaju dokaze koji ih vode na optuženičku klupu, a tijela nestalih ključan su dokaz zločina. Potraga na Rostovu kod Bugojna nastavlja se i danas.
– Iskapanja na Rostovu nastavljaju se i trajat će sve dok se svako saznanje koje imamo ne provjeri, uključujući iskaze svjedoka. Koliko će dana sve to trajati, nitko od nas ne može znati pouzdano – kazao nam je Jurišić.
(www.vecernji.ba)