Otvoreno pismo Pere Gudelja

Dragi prijatelji,

nakon puna dva mjeseca mog boravka u bolnici osjećam potrebu da vam se ovim putem obratim, da vas osobno informiram o mom zdravstvenom stanju i zahvalim mnogim ljudima.

Trenutno se osjećam jako dobro i sretan sam da vam mogu uputiti nekoliko riječi. Prvi dio mog liječenja na UKCS uspješno je završen zahvaljujući izuzetnoj stručnosti doktora i kompletnog osoblja kojima se iskreno zahvaljujem za sve što su učinili za mene u proteklom periodu. Od idućeg tjedna očekuje me nastavak liječenja u toplicama pa se nadam da će i taj dio biti uspješan.

Želim reći da sam iskreno dirnut zanimanjem tolikog broja ljudi, od kojih mnoge osobno ne poznajem, za moje zdravstveno stanje. Od srca hvala svima vama koji ste svakodnevno pratili informacije o mom zdravlju te u mislima i molitvama bili uz mene. Mnogi prijatelji su uspjeli i da me posjete u bolnici pa ih ovim putem pozdravljam i još jednom zahvaljujem na pažnji. Neki od njih su: predsjednik Federacije Marinko Čavara, vlasnik Violete Petar Čorluka, Senad Hadžifejzović, Neda Ukraden, Hanka Paldum, Josip Pejaković, Marinko Jurčević, Boro Ramljak, Tončo Maros, Mato, Srećo i Željo Šarić, rođaci i prijatelji iz Njemačke i Austrije, gvardijan samostana Guča Gora fra Drago Pranješ Čarli, fra Pero Vrebac iz Bile, časne sestre Milica Šarić iz Sarajeva i Celija Šarić iz Zagreba te mnogi, mnogi drugi.

Zahvaljujem na posjeti mojim dugogodišnjim poslovnim prijateljima Franji, Anti i Vladi Rajković, Alojzu Mlakiću, Mirku Bobašu, braći Vujević, Franji Franić, Muji Smajiću, a sve ostale koji su također izrazili želju da me posjete, ali čija posjeta zbog zgusnutog rasporeda liječenja nije realizirana, od srca pozdravljam i poručujem; vidimo se uskoro uz pjesmu i harmoniku.

Znam da su uz mene cijelo ovo vrijeme bili svi radnici FIS-a te da su i oni imali želju da me vide. Mojim dragim Fisovcima veliko hvala u želji da se uskoro i vidimo.

Na kraju, želim i javno da uputim riječi zahvalnosti i meni najbližima, a to je moja obitelj. Hvala mojoj djeci koja su svakodnevno uz mene, te Zdravku Ramljaku i Dragici Bonić.

Srdačno vaš,

Pero Gudelj