Bez uhićenja i priznanja ključnih osoba koje su 1993. godine izdale zapovijed o likvidaciji 20 Hrvata iz Bugojna, stručnjaci iz Instituta za nestale osobe BiH teško će uspjeti pronaći njihove posmrtne ostatke. Aktivnosti na traženju nestalih bugojanskih Hrvata, koje su intenzivirane u prvoj polovici ove godine, bit će do daljnjeg stopirane. Prvi potez trebaju povući Sud i Tužiteljstvo BiH i uhititi ključne čelnike ratne bugojanske vlasti, koji jedini znaju kad su, kako i gdje likvidirani Hrvati. To se, prije svega, odnosi na Dževada Mlaću, ratnog načelnika općine Bugojno.
On se početkom godine na suđenju bugojanskim zapovjednicima ABiH suočio s ozbiljnim dokazima iz tog ratnog razdoblja koji ga terete za smrt i nestanak bugojanskih Hrvata. Okrivljeni Enes Handžić, koji je osuđen na 8 godina zatvora za zločine počinjene nad bugojanskim Hrvatima, prvi put je pred sucima i tužiteljima otkrio informaciju da je u lipnju 1993. od optuženog Senada Dautovića, bivšeg visokog zapovjednika ABiH, dobio zapovijed “da istraži i napravi popis od 100 ‘najekstremnijih’ zarobljenih pripadnika HVO-a”. Nekadašnji pomoćnik načelnika za sigurnost 307. brigade ABiH Enes Handžić sudskom vijeću, kako prenosi BIRN, predao je na uvid svoj ratni dnevnik u kojem je, među ostalim, navedeno kako je njegov zadatak bio da “ispituje zarobljenike koji će se prebaciti u Zenicu ili Travnik radi procesuiranja”. “Teško je bilo saznati tko je civil, a tko ne. Zapovjednike sam stavljao na popis, a oni koji nisu vojno djelovali, pušteni su”, otkrio je Handžić. Na popisu najekstremnijih Hrvata iz Bugojna, za koji je znao i tadašnji ratni načelnik Bugojna Dževad Mlaćo, nalazilo se i 26 hrvatskih zarobljenika koji nikada nisu prebačeni na procesuiranje u Zenicu. Tijekom svjedočenja Handžić je potvrdio da su zarobljenici bili smješteni u više objekata u gradu, odakle su premješteni na nogometni stadion Iskra u Bugojnu, gdje su zarobljenici HVO-a bili brutalno premlaćivani i zlostavljani.