Nastavak suđenja u predmetu Purić i ostali za ubojstva najmanje 12 vojnika HVO-a koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine zakazan je za 11. studeni ove godine.
Podsjetimo, prethodno ročište održano je 28. listopada, kada su, prema pisanju detektor.ba, svjedoci obrane izjavili da nisu čuli kako je optuženi Almir Sarajlić počinio zločin nad civilima ili hrvatskim vojnicima.
Munib Kajmović kazao je da je pregledao tisuće dokumenata istražujući ratna dešavanja u Vitezu za knjige koje je objavljivao, a u kojima je obuhvatio i događaje u Križančevom Selu iz prosinca 1993. godine.
“Nikad ništa za Almira nisam našao”, rekao je Kajmović.
On je naveo da se oslanjao uglavnom na dokumente hrvatskih obavještajnih službi. Bio je profesor povijesti, tijekom rata je bio predsjednik Stranke demokratske akcije u Starom Vitezu, a 1994. član mješovite komisije za provođenje Washingtonskog sporazuma, kazao je svjedok, dodavši da je imao kontakte s raznim ljudima, ali da nije čuo da je Sarajlić povezan s nekim zločinom.
U svojoj knjizi, poglavlje koje govori o akciji u prosincu 1993. u Križančevom Selu nazvao je “Velika pobjeda Armije, a ne ratni zločin”.
Kajmović je rekao da različiti izvori govore o stradanju između 50 i 74 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i civila. Naveo je da je u izvještajima pronašao kako je tog dana bila gusta magla i da smatra da se iz područja oko crkve nisu mogla vidjeti dešavanja u Šafradinima.
Na pitanja tužitelja Ivana Matešića, svjedok je kazao da nije pronašao podatke da je u napadu ubijeno 12 zarobljenih pripadnika HVO-a i dva civila.
Tužitelj je svjedoka ispitivao o njegovim izjavama na jednom okruglom stolu na kojem je komentirao izjave svjedoka sa suđenja, govoreći da se “ovo moglo namontirati”, da “nam druga strana nije vratila nijednog zarobljenika”, kao i da se tako dešava “kad izgubite kontrolu nad sudom”.
Kajmović je, objašnjavajući svoje izjave, rekao da je hrvatska strana nastojala napraviti ravnotežu zločinu u Ahmićima, da je točno kako nijedan zarobljenik Armije BiH nije vraćen živ, a govorio je i o nekim ranijim tužiteljima koji nisu istraživali zločine u Vitezu iako su znali za njih.
Za ubojstva najmanje 12 vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su se predali, kao i dva civila – žene hrvatske nacionalnosti, počinjena prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradine i Dubravicu kod Viteza 22. prosinca 1993. godine, Almir Sarajlić je optužen s Ibrahimom Purićem, Nijazom Sivrom, Ibrahimom Tarahijom, Rušitom Nurkovićem, Sadikom i Šaćirom Omanovićem te Kasimom Kavazovićem.
Prema optužnici, Purić je bio zapovjednik 325. brdske brigade Armije Bosne i Hercegovine, Tarahija zapovjednik Trećeg bataljuna ove postrojbe, Sivro i Nurković pomoćnici zapovjednika, a ostala četvorica pripadnici brigade.
Svjedok Vlado Čalić kazao je da se u mladosti družio sa Sarajlićem, a da ga je viđao i nakon rata.
On je izjavio da nije čuo da je optuženi sudjelovao u ubijajanju hrvatskih zarobljenika. Dodao je da se vjerojatno ne bi družio s njim da ima takva saznanja.
Čalić je potvrdio da je čuo kako je Sarajlić iz “Buhinih kuća” izveo jednu ženu i dvoje djece.
Nusreta Džidić kazala je da je živjela u Počulici i da je u ratu pravila kruh za vojsku. Rekla je da nikad nije čula da su Sarajlić, kao ni drugi optuženi, nešto uradili.
“Nikad nisam čula da je on uradio to za što je optužen”, kazala je Džidić.
Ona je rekla da je u ratu povremeno viđala i žene koje su radile u vojnoj kuhinji, ali da nisu govorile da su čule nešto za Sarajlića.
Nastavak suđenja je 11. studenog, kada bi Sarajlić trebao svjedočiti u svoju korist.
(detektor.ba)