Ledić arhitektura danas je na svojoj službenoj web stranici objavila fotografije idejnog rješenja za filijalnu crkvu sv. Tome Apostola u Topali, kod Viteza. Ova projektantska kuća je uradila projektno rješenje crkve, koja će biti izgrađena u blizini groblja Topala.
Osnovni motiv pri planiranju i oblikovanju crkve, jasno vidljiv u planovima i njenom volumenu, jeste krug. Krug koji nema početka ni kraja, predstavlja najjači oblik zajedništva, a crkva kao takva ima zadatak okupljati i povezati ljude, okružiti ih i zaštititi te ih navesti da zajedno sudjeluju u vjerskim događajima oko oltara. Planirana crkva smještena je u žarištu zajednice koja joj gravitira pa su tako njena kružna osnova i centralitet dobili na još većoj važnosti.
Dvije su glavne akse prilaza parceli i objektu pa je i bila namjera postaviti dva ulaza koji će kasnije oblikovno i funkcionalno imati istu važnost te neće dominirati jedan nad drugim. Obje ove prilazne sekvence postavljene su indirektno, tako da osoba ne doživljava objekat dvodimenzionalno nego se objekat već pokazuje u svojoj perspektivi što je veoma važno u samom konceptu projekta. Ulazna sekvenca kao takva je kratkotrajna ali već dovoljno govori o onome što se događa u interijeru crkve.
Prošavši kroz uzane prolaze, bez ikakvih oštrih linija , zakrivljene tako da vas glatko uvode u interijer crkve, korisnik će doživjeti sakralni prostor u čitavoj svojoj mističnosti i svetosti.
Granica između interijera i eksterijera jasno je definirana pa se tako, iako osvjetljena dovoljnom količinom prirodne svjetlosti, iz unutrašnjosti crkve ne pružaju nikakve vizure ka njenom eksterijeru. Brižljivo i promišljeno postavljeni prozori tj. procjepi, skriveni u lođama ili pak postavljeni u stropovima, propuštaju tek snopove svjetlosti što doprinosi doživljaju sakralnog prostora gdje čovjeku ništa ne treba odvraćati pozornost od molitve. Pri kreiranju ovako zatvorenih prostora bez uticaja eksternih faktora okruženja, vrhunski stručnjak i renomirani arhitekta, Tadao Ando tvrdi da interijer takvog objekta mora biti „naročito ispunjavajući i zadovoljavajući“.
Ogoljena od bilo kakve dekoracije, njen središnji dio – prostor za vjernike – proteže se u visinu do 12 metara, a na mjestu iznad oltara gdje snop svjetlost probija strop, čini se kako kako se ta granica između zemlje i neba u potpunosti gubi – tako čovjek u ovom mikro-kosmosu koji se u potpunosti kosi urbanom kaosu modernog doba, postaje svjestan duhovnog u sebi. Uz impresivnu igru svjetla i sjene zidovi su u neprestanom pokretu. Takav je efekt postignut i u eksterijeru crkve gdje se njen centralni, kružni dio kovitla u visinu raslojavajući se u nekoliko slojeva i ostavljajući između njih šupljine koje će kasnije propuštati svjetlosne snopove i dati dojam da je krov toliko lagan da lebdi. Zidovi nisu nasumično postavljeni, oni prate zamišljene elipse, okomite jedna na drugu i upisane u kružnicu. Ovu intenzivnu igru na fasadi smiruje puni volumen kvadrata opisanog oko kružnice na gornjoj etaži koji ujedno i natkriva predulaze.
Izvor:vitez info
