Istraživanje koje je BHRT proveo u proteklih mjesec dana pokazuje da vršnjačko nasilje u BiH bilježi značajan porast te da postaje sve brutalnije i bešćutnije. Prema riječima djece, profesora i stručnjaka, porast nasilja prate povećana anksioznost i depresija kod mladih, dok se potreba za pažnjom i pokazivanjem moći sve češće manifestira kroz nasilne oblike ponašanja. Djeca nerijetko ne prijavljuju nasilje zbog nepovjerenja u institucije, nerazumijevanja roditelja i nedostatka podrške od škola.
Nakon što je u Beogradu učenik (14) počinio stravičan zločin ubivši čuvara škole i svoje razredne kolege, incidenti su potresli regiju. Mjesec dana kasnije u Lukavcu učenik (14) je pištoljem teško ozlijedio svog nastavnika. Nedavno je u Zagrebu bivši učenik jedne škole ubio djevojčicu (7), a teško ozlijedio učiteljicu i nekoliko učenika. Ovi slučajevi, praćeni svakodnevnim dojavama o bombama u školama, prijetnjama i općim porastom nasilja, pokazuju da strategije bez konkretnih mjera ne mogu napraviti korak naprijed. – Reagiramo od slučaja do slučaja.
Dva-tri dana se o tome priča, a zatim sve zaboravimo dok se ne dogodi novi incident – upozorava sociologinja Smiljana Vovna. Profesor-emeritus Nurka Pranjić naglašava kako djeca često pokušavaju prenijeti svoje probleme, no nailaze na nerazumijevanje. – U samo 7 posto slučajeva roditelji su pokušali pomoći. Isto vrijedi i za profesore i prijatelje, koji također nisu razumjeli njihove vapaje – navodi Pranjić. Miralem Ursunović iz Omladinskog resursnog centra Tuzla smatra da povećanje sigurnosnih mjera u školama nije rješenje.
– Mladi kopiraju negativne obrasce iz regije, a idoli i ideali su pogrešni. Više razgovora, kreativnih aktivnosti i međusobne razmjene ideja može smanjiti nasilje, dojave o bombama i slične incidente – poručuje Ursunović. Mirela Biković kaže kako su korijeni problema često u obiteljima. – Način na koji smo odgajani i kakve su vrijednosti njegovali naši roditelji reflektira se na naše ponašanje u društvu – ističe.