Život se u BiH odavno pretvorio u golo preživljavanje. Građanima je za život svakoga mjeseca potrebno mnogo više nego što zarađuju, piše Večernji list BiH. Iz mjeseca u mjesec potvrđuju to i iz Saveza samostalnih sindikata BiH. Sindikalna potrošačka košarica u Federaciji BiH za listopad 2024. godine iznosila je 3080,60 KM, izračunao je Savez samostalnih sindikata BiH. Listopad je bio nešto jeftiniji, pa je u odnosu na rujan, u kojem je sindikalna potrošačka košarica iznosila 3131,10 KM, bila 50 KM manje.
Inače, prosječna plaća isplaćena u Federaciji BiH za kolovoz 2024. iznosila je 1384 KM, posljednji je podatak koji je objavio Federalni zavod za statistiku. Minimalna plaća, prema odluci Vlade FBiH, je 619 KM. Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom je 44,93%, dok je pokrivenost minimalnom plaćom tek 20,09%.
– Prilikom izrade sindikalne potrošačke košarice u obzir je uzeta prosječna plaća isplaćena u FBiH te minimalni troškovi života četveročlane obitelji koju čine dvije odrasle osobe i dvoje djece, od koje jedno pohađa srednju, a drugo osnovnu školu – objašnjavaju iz Saveza samostalnih sindikata BiH. Najveći trošak obiteljima je prehrana, na koju otpada čak 44,19 posto potrošačke košarice ili, prevedeno u novčani iznos, čak 1361,40 KM ili praktički cijela jedna prosječna plaća. Nažalost, građani se svakodnevno suočavaju s rastom cijena, a posebno ih pogađa rast cijena hrane. Litra ulja domaćeg proizvođača, koja je do prije nekoliko dana stajala 2,45 KM ili pak 2,65 KM, sada je 2,95 KM, a negdje je prešla tri KM. Riječ je o do jučer zaključanoj cijeni pa se građani pitaju čemu služe zaključane cijene ako se mogu prekršiti kako kome padne na pamet.
– Otišao sam u trgovinu, gdje je ulje, koje sam kupovao za 2,45 KM, sada više od 3 KM. Ne znam koji je razlog poskupljenja. Ljudi kupuju i vreće brašna jer se priča da će poskupjeti. Ministarstvo trgovine posljednjih godinu dana sve što radi je da priča o “zaključanim cijenama”. Koliko sam primijetio, riječ je uglavnom o nekakvim konzervama ribe, određenoj tjestenini. Bilo je tu i ulje, no više nije. Meso je svaki dan skuplje, kao i mliječni proizvodi. Mali kefir, koji je do jučer bio 80 feninga, sada stoji 1 KM – ispričao je čitatelj Faktora.
Sudjelovao sam na tim sastancima s predstavnicima Federalnog ministarstva trgovine u vezi s projektom zaključanih cijena. To je jedino što je mogao federalni ministar Amir Hasičević uraditi, da se obuzda nagli rast cijena gdje nije bilo ekonomske opravdanosti, da se spriječi dodatni profit. Jedino je mogao zaključati cijene. Što se tiče ulja, mislim da se i sada može kupiti po cijeni od 2,75 KM od jednog proizvođača. Ako hoćete neku drugu marku, tada je skuplje. Ta zaključana cijena je ostala jer to je sporazum i Federalnog ministarstva trgovine i proizvođača. Prema tome, nitko nije natjeran, potpisali su i drže se potpisnici – kazao je za Faktor Redžo Omerbašić, predsjednik Kluba potrošača Odžak. Kaže kako je problem s cijenama mesa.
Trgovci uzimaju sebi za pravo dizati cijene mesa, mliječnih proizvoda, ali tu inspekcije moraju odigrati ulogu. Gdje god se nađe takva anomalija, mi ćemo prijavljivati inspekcijama pa neka kažnjavaju. U javnosti se moglo čuti da će poskupjeti brašno. To se ne smije dogoditi. Jučer sam provjeravao cijene brašna u trgovinama u Posavini, nisu se mijenjale. Vreća brašna stoji 25 KM, što je još podnošljivo. Meso je problem, voće i povrće također. Sušna je bila godina, nema domaće proizvodnje. Sada je kupus dvije KM, a bio je po 40 feninga – govori Omerbašić. Cijene u BiH odavno premašuju skromne džepove ili kućne proračune građana. Dodatni neplanski izdaci naprave samo dodatne probleme.
– Sve živo je skupo, što god vidite, ovo je stvarno nemoguće. Nekoliko godina unatrag znatno lakše, za jedno tri-četiri godine, cijene su mnogo porasle, i to svaki dan cijene rastu po pola marke, 20 feninga, 30 feninga. Kada dođem u trgovinu, svaki dan je druga cijena. Ne uspijem uštedjeti ništa na mjesečnoj razini – kaže jedan od čitatelja. – Samo osnovno i gotovo. To je preporuka, uštedjeti se ne može ništa, na luksuz ne trošim, sve je skupo – kaže nam jedan sugrađanin. – Sve je skupo te postaje još skuplje, a plaće su male, mirovine također, primanja su slaba, ljudi nemaju novca”.