Liječnik, dr. Herman Vukušić na svome Facebook profilu podsjetio se humanitarne akcije ‘Bijeloga puta’ kojoj je bio sudionik. Radi se o humanitarnome konvoju koji je 10.12.1993. godine krenuo prema središnjoj Bosni, hrvatskoj enklavi, koja je mjesecima bila u okruženju Armije BiH.
Njegov Facebook status/svjedočenje prenosimo u cijelosti.
“Te davne 1993. godine preko 70.000 žitelja Lašvanske doline našlo se u osmomjesečnoj blokadi i okruženju snaga Armije BiH. Grupa hrabrih ljudi velikog srca, okupljenih u akciji “Bijeli put” i karitativnoj franjevačkoj udruzi “Kruh sv. Ante” odlučila je pokušati pomoći i u nešto više od mjesec dana organizirala 99 kamiona hrane, lijekova, medicinske opreme i ostale pomoći koja je pod nazivom “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” na Dan ljudskih prava, sa zagrebačkog zapadnog kolodvora krenula put središnje Bosne. 20. prosinca 1993.
Konvoj ulazi u Novu Bilu i probija 243 dana neprekidne blokade, a pored same pomoći koju nosi znači i veliku duhovnu i psihološku potporu za napaćeni hrvatski narod. Konvoj se iz Nove Bile vraća 22. prosinca kada Armija BiH na isti dan kod Uskoplja pokreće veliku ofenzivu protiv snaga HVO-a, pri čemu pogiba jedan od vozača u Konvoju, Ante Vlajić, a petero sudionika Konvoja biva ranjeno.
Isti dan dešava se i pokolj Hrvata od strane Armije BiH u Križančevom selu. Konvoj “Bijeli put” bio je i ostao najveća humanitarna operacija provedena u ratnim uvjetima nakon Drugog svjetskog rata, a o razmjerima ovog poduhvata sve govori izjava pokojnog predsjednika SAD-a Georgea Busha (izvor: Goran Milić) koji je u ljeto 1993. rekao kako bi samo za osiguranje humanitarnih konvoja u BiH trebalo 200.000 američkih vojnika.
Kao sudioniku Konvoja, čast mi je bila sudjelovati u toj plemenitoj akciji koja je pokazala nezapamćeno jedinstvo hrvatskog naroda i ovom prilikom se želim zahvaliti svima onima koji su bili dio ove povijesne priče.
Posebnu zahvalu upućujem svojem pokojnom profesoru i učitelju, dr. Slobodanu Langu, vođi Konvoja, zapovjedniku Konvoja mojem ocu Hermanu Vukušiću starijem, pokojnima Anti Vlajiću i fra Tomislavu Duki, Jadranki Kosor, koja je kao novinarka Hrvatskog radija prenijela prvi glas o “Bijelom putu”, prvom predsjedniku akcije “Bijeli put” profesoru dr. Miri Jakovljeviću, predsjedniku “Kruha sv. Ante” fra Stipi Karajici, msgr. Juraju Jezerincu, predragom profesoru dr. Filipu Čuli, mojem kumu dr. Hrvoju Tomasoviću kojeg sam iz pidžame odveo u ratne golgote srednje Bosne i svojem vojnom vozaču Robertu Zajecu koji je sa tek navršenih 18. godina starosti dragovoljno pošao sa nama.
Zadnje, ali nikako i najmanje važno, posebno se zahvaljujem i prvom predsjedniku RH, dr. Franji Tuđmanu. Nakon Bijelog puta uslijedili su zajednički hrvatsko-bošnjački konvoji “Ljuubavi i mira” koji su po mnogima, uz sam Bijeli put, bili uvod i temelj u Daytonske sporazume i mir u BiH. Na koncu, svima vama, dragi FB prijatelji, kao i svim ljudima dobre volje upućujem stari franjevački pozdrav: “MIR I DOBRO!”
(www.vecernji.ba)