Dragana Sivonjić

Pogledajte novi Vannin spot za pjesmu “Želja”

Veljača je počela u znaku Vannine nove pjesme i novog spota “Želja”. Iako je Vanna od samog početka imala jasnu viziju kako pjesma treba zvučati, onu pravu atmosferu dobila je nakon sugestije Gorana Kovačića, njenog stalnog suradnika, producenta i aranžera pjesme. 


 
“Kao što je to u posljednjih par godina običaj, i ovaj sam puta došla kod Gorana Kovačića, aranžera i producenta i ove moje pjesme te mu počela pjevati. Nakon što smo se usuglasili oko tempa i atmosfere pjesme, Goran je zaključio da bi za takvu pjesmu bilo najbolje da u studio pozovemo cijeli bend s kojim i inače nastupam i da oni to odsviraju svi zajedno. Tako je i bilo. Dodali smo i uživo odsvirane gudače, kao i već uobičajeno nadahnute prateće vokale sestara Palić te je pjesma vrlo brzo poprimila svoj idealni oblik. Pjesma se zove ‘Želja’, iako zaista ne govori o tipičnoj želji koju spremno govorimo drugima, ali kad jednom čujete pjesmu, vjerujem da će sve biti mnogo jasnije. Jako sam zadovoljna kako je pjesma ispala i vrlo sam ponosna na doprinos svakog tko je u njoj sudjelovao i zahvalna sam što su opet dio svog talenta podijelili sa mnom”, objasnila je Vanna. 

Postoje trenutci kada nešto ne želimo izreći, ali često pomislimo. Upravo je te trenutke Vanna uvjerljivo otpjevala u novoj pjesmi “Želja”. Videospot u režiji Darija Lepoglavca snimljen je prema Vanninom scenariju, u kojem je glumila samu sebe, pjevačicu koja pjeva u pratnji svog benda u jednom klubu. Njene riječi i bol ne diraju publiku koja večer provodi u veselom izlasku. 


Ona druga, prava publika koja je željela pjevati skupa s Vannom i s nestrpljenjem očekivala veliki koncert u zagrebačkoj Areni najavljen za 5. veljače, još će morati malo pričekati. Zbog epidemiološke situacije koncert je dobio novi termin, 7. svibnja. Do tada će “Želja” samo još više rasti. 

Evo kakva su nova pravila pri ulasku u Njemačku

“Za ulazak u Njemačku – i druge zemlje članice EU – digitalni certifikati EU o cijepljenju protiv Covida vrijede 270 dana nakon završetka prve serije cijepljenja (osnovna imunizacija), a neograničeno u slučaju dopunskog cijepljenja”, rekao je glasnogovornik njemačkog ministarstva zdravstva.

Cijepljenje protiv Covid-19 više nije dovoljno za mnoge putnike da posjete Njemačku od 1. veljače 2022. Njemačke vlasti slijedile su preporuke EU-a, što znači da su se promijenila pravila putovanja u vezi s potvrdama o Covid-19 i potrebnim cijepljenjima.

Od 1. veljače, ako ste bili potpuno cijepljeni prije više od 270 dana (oko devet mjeseci), morate pokazati da ste primili dopunsko cjepivo (booster) protiv covida kako biste mogli posjetiti Njemačku uz korištenje digitalne propusnice za cijepljenje EU, piše Fenix-magazin. Nakon tog razdoblja, osobe bez dopunskog cijepljenja će se pri prelasku granica EU-a tretirati kao necijepljene. Umjesto toga, od njih bi se trebalo zatražiti nedavni negativan test, a možda će čak i morati u karantenu na kratko vrijeme kada putuju preko granica u EU. EU je odlučila da potvrde vrijede devet mjeseci kako bi ljudima omogućila dopunsko cijepljenje u roku od šest mjeseci nakon posljednjeg cijepljenja, uz tromjesečno razdoblje odgode.

U Njemačkoj vlasti preporučuju da ljudi dobiju dopunsku injekciju tri mjeseca nakon što su potpuno cijepljeni.

Glasnogovornik njemačkog ministarstva zdravstva potvrdio je za The Local da je Vijeće EU “ustanovilo razdoblje priznavanja od 270 dana za EU digitalni certifikat o cijepljenju za potrebe putovanja”.

“Ova uredba primjenjuju se od 1. veljače 2022. Kao propis, izravno je primjenjiva u EU i stoga ne zahtijeva prijenos u nacionalno pravo.” “Za ulazak u Njemačku – i druge zemlje članice EU – digitalni certifikati EU o cijepljenju protiv Covida vrijede 270 dana nakon završetka prve serije cijepljenja (osnovna imunizacija), a neograničeno u slučaju dopunskog cijepljenja”, rekao je glasnogovornik.

“Aplikacije za provjeru bit će prilagođene u skladu s tim kako bi se na putovanju moglo prepoznati smatra li se netko potpuno cijepljenim prema zahtjevima EU.”

“Nova pravila za putovanja unutar EU-a usklađuju različita pravila u državama članicama”, rekla je Komisija EU. Međutim, pravila o tome koliko dugo vrijedi osnovna imunizacija u zemljama EU – na primjer za posjete restoranima ili događanjima – i dalje se mogu razlikovati od mjesta do mjesta.

Primjenjuju li se ova pravila za sve cijepljene dolaske u Njemačku?

Očito ne. Nema naznaka da ljudi koji dolaze u Njemačku sa stranim certifikatom o cijepljenju (na primjer, s CDC karticom iz SAD-a ili digitalnim certifikatom o cjepivu iz Indije ili Ujedinjenog Kraljevstva) moraju dobiti dopunsko cjepivo u roku od devet mjeseci kako bi im se omogućilo ulazak u Njemačku.

Necijepljenim osobama iz zemalja koje nisu članice EU-a općenito nije dopušten ulazak u Njemačku osim ako nisu iz takozvane ‘sigurne zemlje’ ili ako imaju izniman razlog za dolazak u Njemačku.

Vrijedi li to i unutar Njemačke?

Njemačka ima nekoliko strogih pravila o zdravstvenoj propusnici Covid-19, kao što su ograničenja 3G, 2G i 2G-plus. 2G-plus, na primjer, znači da ljudi moraju pokazati dokaz o cijepljenju/ozdravljenju i dopunsku injekciju ili negativan test za ulazak u mjesta poput restorana, barova i kafića u većini država. Međutim, ‘pravilo valjanosti od devet mjeseci’ ne vrijedi u Njemačkoj za ovakva ograničenja, iako mnogi ljudi koriste svoj digitalni certifikat o cijepljenju u EU-u kao dokaz.

“Za ostale namjene unutar Njemačke (2G i 3G), vremensko ograničenje ne vrijedi”, rekao je glasnogovornik Ministarstva zdravstva. Zapravo, u Njemačkoj trenutno ne postoji propis koji ograničava razdoblje priznavanja potvrda o cijepljenju. Međutim, osobe s dopunskim cijepljenjem mogu biti izuzete od zahtjeva za testiranje pod određenim okolnostima koje imaju za cilj potaknuti ljude da dobiju dopunsko cijepljenje.

Što ako sam se oporavio od infekcije?

Njemačka je nedavno promijenila pravila o statusu oporavka osoba koje su imale Covid. Ljudi u Njemačkoj sada se u klasificiraju kao ‘ozdravljeni’ ako su imali infekciju Covidom u posljednja tri mjeseca umjesto šest mjeseci. To vrijedi i za putovanja unutar Njemačke. “Valjanje ‘potvrde o oporavku’ već je ograničeno na 90 dana za Njemačku od 15. siječnja”, rekao je glasnogovornik Ministarstva zdravstva. “Ovo razdoblje vrijedi i za ulazak u Njemačku.” Ministar zdravstva Karl Lauterbach nedavno je donio tu promjenu pravila, međutim, ona je bila kontroverzna – ne samo zato što postoje iznimke za političare Bundestaga. To također znači da je Njemačka skrenula s EU linije po tom pitanju. Na razini EU-a, zemlje su se složile da se status oporavka treba priznati za putovanja na šest mjeseci.

Kako mogu dobiti EU digitalni certifikat o cijepljenju?

Potvrda o cijepljenju sastoji se od QR koda koji se nakon cijepljenja generira u liječničkim ordinacijama ili centrima za cijepljenje. Također se može izdati u ljekarnama ako dostavite dokaz o cijepljenju. Ljudi ga mogu prenijeti na svoj pametni telefon i u aplikaciju kao što je aplikacija Corona Warning ili aplikacija CovPass ili koristiti papir s QR kodom.

(www.vecernji.ba)

Sladić najavio veliku promjenu vremenskih prilika u veljači

“Signali za veće zahlađenje i veći snijeg su vrlo niski, pa će izgledno karakter veljače-prevrtače opravdati jedino promjene temperaturnog režima.”

Ušli smo u veljaču. Prvi, oštriji, dio zime je okončan, a počeo je drugi, blaži. Prognozu za veljaču 2022. godine dao je i Nedim Sladić.

“Prema svim dostupnim prognoznim i statističkim modelima, i ovogodišnji drugi mjesec bit će izgledno topliji mjesec od prosjeka, pri čemu su mogući nerijetko i periodi i sa značajnijim temperaturnim odstupanjem, odnosno periodi kada temperatura zraka prelazi 15 °C, a na sjeveru Bosne se približavaju i prema 20 °C, što smo imali i proteklih godina.

Uopćeno govoreći, ovaj mjesec bi tako nastavio trend toplih, gotovo proljetnih veljača koji je započeo još 2014. godine, s kratkom pauzom 2018. godine, budući da su sve unatrag 7-8 godina. izuzev već spomenute 2018., bile toplije od prosjeka.

Posljedica ovogodišnje toplije veljače je jačanje utjecaja Atlantika te pozicioniranog grebena koji se preko zapadne i jugozapadne Europe širi prema srednjoj Europi, koji potiskuje hladniji zrak istočnije, pa se sve promjene vremena nad našom zemljom većinom svode na kratkotrajne i rubne utjecaje frontalnih poremećaja koji donose prolazna zahlađenja s manjom količinom padalina, što pokazuje i trend sušnije veljače od prosjeka.

U takvim okolnostima, signali za veće zahlađenje i veći snijeg su vrlo niski, pa će izgledno karakter veljače-prevrtače opravdati jedino promjene temperaturnog režima.

A ako je suditi prema trenutnim srednjoročnim izračunima, proljetne temperature i toplota koja se povlači sa sjevera Afrike moguća je već idući tjedan”, rekao je Sladić za N1.

(Dnevnik.ba)

Održana sjednica Ocjenjivačkog suda “Izbora najboljeg sportaša KSB za 2021. godinu”

U prostorijama Sportskog saveza KSB održana je 1. sjednica Ocjenjivačkog suda “Izbora najboljeg sportaša Kantona za 2021. godinu”.

Ocjenjivački sud u sastavu Vlatko Glavaš, predsjednik, Elizabeta Križanac, potpredsjednica i članovi Nusret Baručija, Almedin Kolonić, Anto Žunjić, Edhem Ekmeščić i Ervin Prosjanović razmatrao je 118 nominacija u 22 kategorije što govori o teškom zadatku članova Ocjenjivačkog suda posebno u uvjetima pandemije izazvane virusom Covid 19 zbog čega su otežani uvjeti za odvijanje trenažnog procesa održavanja i organizacija sportskih događaja u ekipnim i pojedinačnim natjecanjima.

Radeći u otežanim uvjetima svaki sportski rezultat i uspjeh ima dodatnu vrijednost i težinu i zbog toga je Ocjenjivački sud imao još veću odgovornost i zadatak pred sobom.

Prijedlog Ocjenivačkog suda razmotrit će Upravni odbor Sporskog saveza KSB na sjednici zakazanoj za četvrtak, 3. veljače 2022. godine, a konačnu odluku o najboljim među najboljim sportašima, sportskim ekipama i radnicima KSB donijet će Organizacijski odbor “Izbora najboljeg sportaša Kantona za 2021. godinu”.

Preminuo Petar Tutavac, tvorac popularne Domaćice i Plazme

Petar Tutavac bio je jedan od prvih školovanih keksara u tadašnjoj Jugoslaviji, a nakon vojske se zaposlio u Krašu. Popularni keksi Domaćica bili su njegov diplomski rad.

Petar Tutavac, tvorac popularnih keksa Domaćica i jedan od autora recepture Plazma keksa, preminuo je u 88. godini u Srbiji. Tutavac je rođen 1934. u Podgradini nedaleko Opuzena.

U dobi od 13 godina je završio pletarski zanat u Opuzenu, no time nije bio zadovoljan. Preko sindikata se 1949. javio na tečaj za keksara u Zagrebu, koji je raspisala tvornica Kraš, gdje su on i još jedan polaznik učili keksarski zanat, pisala je prije godinu dana Slobodna Dalmacija koja je tada objavila njegovu životnu priču. 

Tutavac je bio prvi školovani keksar u tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon toga je otišao u vojsku, a kada se vratio, zaposlio se u Krašu. 

Popularni keksi Domaćica bili su tada njegov diplomski rad. Iako je kasnije doživjela razne varijacije, osnova Domaćice ostala je ista. 

Ipak, kruna njegove karijere bila je u Požarevcu gdje je osnovao tvornicu keksa “Bambi”, čiji je zaštitni znak lik iz Disneyjeva crtića. 

– Radeći na proizvodnji dječjeg keksa sa sojinim brašnom za školske kuhinje, razmišljao sam o novom proizvodu koji bi bio nešto sasvim novo u pogledu sastojaka i veće nutritivne vrijednosti. Ideju sam upotpunio saznanjima iz američke stručne literature, a usavršavanjem i izmjenama u recepturi talijanskog keksa “Plasmon” došao sam do originalnog proizvoda s dodacima vitamina, minerala i kombinacijom bjelančevina životinjskog i biljnog podrijetla. Tako je nastala “Plazma”, na kojoj su odrastale generacije – otkrio je za Slobodnu Dalmaciju

Tutavac ni jedan svoj proizvod nije patentirao, a kako je poručio, smatrao je da sve to pripada narodu. 

– Bila su to vremena kada su važila neka druga pravila i odnosi među ljudima – rekao je.

(24sata.hr)

Planirate u Hrvatsku s antigenskim testom? Od danas vrijede ova pravila

Od danas vrijede nova pravila za prelazak granice unutar EU i covid-potvrde. Po njima se covid-potvrde skraćuju kad je riječ o prelasku granice, u skladu s novim pravilima na razini EU, no za dosad izdane potvrde sve ostaje kao i ranije kad je riječ o njihovoj primjeni unutar Hrvatske.

EU digitalne covid-potvrde po novim pravilima izdavat će se za one koji su cijepljeni s dvije doze na 270 dana (dosad 365 dana), kod PCR-a se ne mijenja ništa – 72 sata od testiranja, s brzim antigenskim testom granica će se moći prijeći ako nije prošlo više od 24 sata od testiranja, a kad je u pitanju preboljenje – 180 dana od preboljenja.

“Postoji i nacionalna komponenta covid-potvrda, kod nas je to za djelatnost zdravstva, socijalne skrbi, državne i javne službe. Nakon razgovora smo zaključili da tu ne bismo mijenjali ništa s obzirom na to da je sistem uhodan”, rekao je prije nekoliko dana šef Stožera i ministar Davor Božinović, prenosi Index.

Nova EU pravila

Temelj za nova pravila je preporuka Europskog vijeća o koordiniranom pristupu za olakšavanje sigurnog slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti covid-19.

Njome se uzima u obzir znatno povećanje stope cijepljenja i brzo uvođenje covid-potvrda te zamjenjuje prethodno važeća preporuka. Preporuka će stupiti na snagu 1. veljače 2022., istoga dana kao i akt o izmjeni uredbe o covid-potvrdama, kojim se predviđa razdoblje prihvaćanja potvrda o cijepljenju u trajanju od 270 dana (u slučaju cijepljenja boosterom neograničeno).

“U skladu s novom preporukom mjere povezane s bolešću covid-19 trebale bi se primjenjivati uzimajući u obzir status osobe, a ne stanje na regionalnoj razini, izuzevši područja s vrlo visokom razinom cirkuliranja virusa.

To znači da bi ključna odrednica trebao bi biti status putnika u pogledu bolesti covid-19, odnosno je li navedena osoba cijepljena, testirana ili preboljela bolest, što je vidljivo iz digitalne potvrde EU.

Pristupom utemeljenim na pojedinačnim osobama znatno će se pojednostavniti primjenjiva pravila te osigurati dodatna jasnoća i predvidljivost za putnike”, objavilo je Vijeće. U nastavku prenosimo njihovo priopćenje:

Putnici i putnice s važećom digitalnom potvrdom EU o ne bi trebali podlijegati dodatnim ograničenjima slobodnog kretanja.

Važeća digitalna potvrda EU o covidu obuhvaća:

potvrdu o cijepljenju za cjepivo odobreno na europskoj razini, ako je od primitka posljednje doze primarne serije cjepiva prošlo najmanje 14, ali ne više od 270 dana odnosno ako je osoba primila dodatnu dozu cjepiva. Države članice mogle bi prihvatiti i potvrde o cijepljenju za cjepiva koja su odobrila nacionalna tijela ili Svjetska zdravstvena organizacija

negativan rezultat PCR testa ne starijeg od 72 sata prije putovanja ili negativan rezultat brzog antigenskog testa ne stariji od 24 sata prije putovanja

potvrdu o preboljenju iz koje je vidljivo da od datuma prvog pozitivnog rezultata testa nije prošlo više od 180 dana.

Od osoba koje ne posjeduju digitalnu potvrdu EU o covidu moglo bi se zahtijevati da se prije dolaska ili najkasnije 24 sata nakon dolaska podvrgnu testiranju. Iz tog bi zahtjeva trebalo izuzeti putnike koji putuju zbog nužne funkcije ili potrebe, prekogranične radnike i djecu mlađu od 12 godina.

(Dnevnik.ba)

FOTO: Kuća u kojoj se rodio Josip Stadler

U Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. rođen je Josip Stadler. Bio je prvi nadbiskup obnovljene Vrhbosanske nadbiskupije. Biskupovao je od 1881. do 1918.

Preminuo je 8. prosinca 1918. u Sarajevu na glasu svetosti.

Na fotografiji je kuća u kojoj se rodio.

(Ilija O./www.nedjelja.ba)

Zanimljivosti i važniji nadnevci iz života kardinala Puljića

Kardinal Vinko Puljić na čelu Vrhbosanske nadbiskupije bio je 31. godinu. Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe 29. siječnja 2022. te će ga naslijediti dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić.

Piše: Dražen Kustura

Protekla tri desetljeća kako za kardinala Puljića, tako i za Vrhbosansku nadbiskupiju bila su izuzetno izazovna i na trenutke, zbog ratnih stradanja, protjerivanja vjernika, rušenja crkava i crkvenih objekata, neuspjelog povrataka… i preteška. No, također, puno je toga dobroga i hvalevrijednoga napravljeno.

Iako se o njegovu životu dosta toga zna, nije zgorega podsjetiti na najvažnije nadnevke iz života kardinala Puljića te zanimljive podatke s naglaskom na njegovo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom.

Kapelan, duhovnik, župnik, vicerektor

  • rođen je 8. rujna 1945. u Banjoj Luci kao 12. dijete kod svojih roditelja Ivana i Kate
  • teološki studij završio je u Đakovu gdje je i zaređen za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1970.
  • mladu misu proslavio je 19. srpnja 1970. u dvorištu samostanske crkve Marija Zvijezda u rodnom gradu, budući da je sama trapistička crkva bila teško oštećena u velikom potresu
  • prva svećenička služba bila mu je ona župnog vikara u Banjoj Luci na kojoj je bio tri godine. Uz to je bio: nakratko župnik u Sasini, devet godina duhovnik sjemeništaraca u Zadru, zatim župnik u Bosanskoj Gradišci te je 1990. imenovan vicerektorom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu koje se tada zvalo Vrhbosanska katolička bogoslovija.

Prvi kardinal u povijesti BiH

  • vrhbosanskim nadbiskupom imenovao je papa Ivan Pavao II. i to 7. prosinca 1990.
  • isti ga je Papa posvetio za biskupa 6. siječnja 1991., a svečano ustoličenje bilo je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991.
  • Ivan Pavao II. ga je 30. listopada 1994. imenovao kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenog iste godine postavši time prvi kardinal u povijesti Bosne i Hercegovine i najmlađi u tadašnjem Kardinalskom zboru
  • sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013. kada su za Petrove nasljednike izabrani: Benedikt XVI. i Franjo

Čovjek dijaloga

  • jedan je od osnivača i u više navrata predsjednik Međureligijskog vijeća u BiH
  • neumorni borac za mir, pozivao je na prestanak rata i dijalog, zalagao se za jednakopravnost i izgradnju pravednoga društva te je za to dobio i nekoliko važnih nagrada od kojih se izdvajaju:

*počasni doktorat iz humanističkih znanosti kojega mu je 1995. dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan;

*počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria;

*međunarodna nagrada Perdonanza za izgradnju mira na Balkanu koju je dobio u talijanskoj Aquili u kolovozu 2002.

*priznanje Europskog pokreta u Bosni i Hercegovini za razvoj tolerancije i kulture međureligijskog dijaloga u svibnju 2012.

*Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom za izniman doprinos u očuvanju hrvatskog identiteta te za iznimne uspjehe u međureligijskom, kulturnom i humanitarnom djelovanju kojega mu je uručio predsjednik Republike Hrvatske 17. siječnja 2022.

Obnovitelj i osnivač institucija

  • pod njegovim vodstvom Vrhbosanska nadbiskupija je još ratne 1994. osnovala prvi Katolički školski centar, a danas na području nadbiskupije djeluje ukupno pet takvih centara i to u: Sarajevu, Zenici, Tuzli, Travniku i Žepču
  • obnovio je rad Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije kojega je još 1931. osnovao nadbiskup Ivan Šarić
  • Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije osnovao je 2. rujna 1997.
  • u Travniku je 1999. ponovno oživio i dječačko sjemenište
  • zahvaljujući kardinalu Puljiću 2002. pokrenut je Katolički tjednik te je 2006. osnovao i Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije
  • također je osnovao i Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II.
  • dočekao je kao veliki kancelar da Visoka teološka škola u Sarajevu, koja je tijekom povijesti više puta mijenjala ime, 2009. bude uzdignuta u rang fakulteta te je Katolički bogoslovni fakultet postao dijelom Sarajevskog sveučilišta
  • tijekom njegova upravljanja nadbiskupijom izgrađen je i Svećenički dom za umirovljene svećenike koji je svečano otvoren 2010.
  • na blagdan svetih apostola Šimuna i Tadeja, 28. listopada 2011. izdao je Dekret o osnivanju Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater u Sarajevu sa sjedištem u Vogošći
  • Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije utemeljio je u listopadu 2016.
  • osigurao je sredstva te izgradio Nadbiskupsku rezidenciju
  • u srpnju 2020. utemeljio je i Ured za odnose s javnošću Vrhbosanske nadbiskupije
  • poslije rata u suradnji sa svećenicima, vjernicima i dobročiniteljima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji pod njegovim je vodstvom obnovljeno oko 60 crkava
  • za vrijeme svoga upravljanja nadbiskupijom osnovao je 11 novih župa: Posavsku Mahalu (1991.), Grebnice (1992.), Novi Grad – Sarajevo (1996.), Bistrica kod Žepča (1996.), Husino (1997.), Novo Selo – Balegovac (2001.), Presveto Trojstvo – Novi Travnik (2003.), Orašje (2006.), Kupres (2010.) i Vogošća (2013.)
  • ukupno je zaredio 273 svećenika: 118 dijecezanskih i 155 redovničkih. U prosjeku svake godine redio je gotovo 9 prezbitera
  • imao je čast kao nadbiskup dva puta ugostiti dvojicu papa u Sarajevu: Ivana Pavla II. 1997. te Franju 2015.
  • započeo je procese za proglašenje blaženih: sluge Božjega Josipa Stadlera, sluge Božjega Petra Barbarića, sluge Božjega fra Lovre Milanovića te su 2011. blaženim proglašene Drinske mučenice
  • pokrenuo je nekoliko inicijativa koje su postale prepoznatljive u nadbiskupiji: Molitveni dan za domovinu na Bobovcu; hodočašće vjernika Vrhbosanske nadbiskupije u Mariju Bistricu; ministrantsko zborovanje; susret zborova, sabor svećenika, susret dijecezanskih svećenika
  • sazvao je Prvu sinodu Vrhbosanske nadbiskupije na Petrovo 2012. koja je svečano zaključena na svetkovinu Bezgrješnoga začeća BDMa 2021.

Kardinal Puljić kao osoba i vjerski autoritet obilježio je jedno važno razdoblje u povijesti Vrhbosanske nadbiskupije, ali zašto ne reći i Bosne i Hercegovine. Sada se povlači u zasluženu mirovinu u kojoj će, prema vlastitim riječima, nastaviti moliti Boga. Pastirski štap i vodstvo nadbiskupije preuzima dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić, koji će se sigurno susretati s brojnim izazovima. No, uz Božju providnost, pomoć suradnika i vjernika ne treba sumnjati da će nastaviti ono što je njegov prethodnik započeo, ali i da će donijeti nove ideje i „svježu krv“ kako bi Vrhbosanska nadbiskupija napredovala na slavu Božju i dobro ljudi.

(nedjelja.ba)

Vitežani se pridružili akciji prikuplljanja pomoći za gradnju crkve posvećene blaženim Drinskim mučenicama

Nekada je župa Goražde bila jedna od većih i brojnijih u nadbiskupiji, brojeći oko 3000 vjernika. Danas ih je tek nekolicina, koji dolazeći na svete mise i sudjelujući u vjerskom životu, ne daju da u zaborav padne strašan zločin, koji se u tom dijelu Bosne dogodio u Drugom svjetskom ratu.

I oni koji nikada nisu posjetili današnju župu sv. Dominika u Goraždu čuli su za Drinske mučenice, časne sestre, koje su svoj zemaljski život skončale na strašan, ali dostojanstven način.

Sestre Berchmana Leidenix iz Austrije, Jula Ivanišević iz Hrvatske, Krizina Bojanc i Antonija Fabjan iz Slovenije te Hrvatica mađarskoga porijekla Marija Bernadeta Banja obavljale su svoje dužnosti u samostanu Marijin dom na Palama. Ovih je pet redovnica oteto u prosincu 1941. kada su u samostan upali četnici. Samostan su zapalili, a pet časnih sestara zarobili i poveli ih pješice prema Goraždu po velikoj hladnoći. Najstarija, 76-godišnja sestra Berchmana, nije fizički mogla izdržati put pa su je četnici ubili, dok su ostale četiri sestre zatvorili u vojarnu u Goraždu. Nakon što su vojnici provalili u njihovu sobu, s namjerom da ih siluju, one su skočile s prozora. Njihova tijela potom su bačena u rijeku Drinu. Spomen obilježje Drinskim mučenicama, koje je Vatikan službeno proglasio blaženima, otvoreno je dan nakon njihove beatifikacije u sarajevskoj Zetri, 24. rujna 2011. godine.

Od tada, mjesto njihovog stradanja u gradu na Drini pohode stotine vjernika iz cijelog svijeta, a znatno veći broj hodočasnika u gradu na Drini očekuje se nakon završetka izgradnje crkve Drinskih mučenica, čija je gradnja počela u srpnju prošle godine.

Akciji pomoći izgradnje crkve pridružili su se i vjernici iz Viteza, a na poziv Vitežanke Branke Šarić odazvale su se žene iz Gornje Večeriske i drugih  dijelova Viteza, kao i viteški gospodarstvenici. Nakon što je uplaćena novčana donacija, ovih dana primili su i pismo zahvale župnika župe sv. Dominika u Goraždu don Josipa Tadića.

Uz zaziv Božjeg blagoslova na sve vjernike i dobročinitelje, don Josip u pismu podsjeća da su „Drugi svjetski rat i vrijeme komunizma učinili veliko zlo ovoj župi i vjernicima. U ratu su ubijene sestre, nakon rata je oduzeta župna kuća, a crkva Presvetog srca Isisova bila je pretvorena u konjušnicu, zatim u skoladište, te su je naposljetku srušili 1957. i uklonili, te uništili groblje, koje se nalazilo neposredno uz crkvu. Vrhbosanska nadbiskupija deset godina pokušava riješiti pitanje zemljišta i dozvola za gradnju crkve. Uspjeli smo kupiti zemljište, dobiti sve dozvole i prošle godine počeli izgradnju crkve.“

U Goraždu je, na misi u povodu obilježavanja 80. godišnjice stradanja blaženih Drinskih mučenica, blagoslovljeno i zvono buduće crkve, koja neće biti velikih dimenzija, ali će biti sasvim dovoljna kako bi svi oni koji dođu imali mjesto na kojem će se pomoliti i uteći zagovoru blaženica.

Svi koji žele sudjelovati u gradnji crkve, posvećene blaženim mučenicama, mogu to učiniti uplatom na račun župe sv. Dominika:

Primatelj: Župa sv. Dominika
Adresa: Fazlagića bb, Goražde
Banka: UniCredit Bank
Svrha uplate: Izgradnja crkve Blaženih Drinskih mučenica
Broj računa za uplate izvan BiH: IBAN: BA393387304856150671
SWIFT BIC: UNCRBA22
Broj računa za uplate unutar BiH: 3387302256149576

(Radio Vitez)

Kardinal Puljić najavljuje odlazak u mirovinu: ‘Moj nasljednik ima i snage i pameti, predajem mu sve‘

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić se u razgovoru za Hrvatski katolički radio u utorak 18. siječnja 2022., povodom odlikovanja koje je primio od predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, osvrnuo na trenutnu situaciju u BiH te je najavio odlazak u mirovinu.

Uzoriti kardinale Puljiću, jučer ste primili odlikovanje Predsjednika Republike Hrvatske. Kako ste ga doživjeli – u govoru ste na prvo mjesto stavili ljude iz BiH?

U biti, sam Isus Krist došao je kao čovjek radi ljudi. I mene je pozvao i poslao poradi ljudi. I ja sam u cijelom svojem životu, u zvanju, poslan ljudima. Posebno sam se školovao da naučim voljeti ljude. Nije to jednostavno. Zato mi je drago da me to priznanje na neki način ohrabruje da ne posustanem, – kako psalam kaže: Ne zabaci me u starosti – da i u ovim godinama ne zaboravim to poslanje, piše IKA.

U vašem pastirskom poslanju posebice ste istaknuli trojicu biskupa koji su vam uzori: Josip Stadler, Franjo Kuharić i Alojzije Stepinac.

Oni su mi, zapravo, bili nadahnuće. Stadler je došao u vrlo teško vrijeme, poslije turskih vremena, u zemlju u kojoj još ništa nije bilo crkveno-hijerarhijski organizirano. Nije imao ni katedralu, ni kuću, ni išta i zadivljen sam njegovom hrabrošću kojom je ustrojio mjesnu Crkvu, kojom je napravio toliko toga, da mi teško sve to uopće popravimo. Nije on sam fizički napravio – u ljudima je probudio svijest da postanu svjesni onoga što jesu. Nije se izolirao, otvorio se za sve druge, i za muslimane. Posebno moraju znati koliko ih je on hranio u svojoj velikodušnosti, baš tu sirotinju. Zato ga i zovu otac sirota.

Zatim mi je napose bl. Alojzije Stepinac uzor. On je tako mudro u tim najtežim danima sačuvao zdrav stav, kršćanski stav, nacionalni stav hrvatskom narodu u zemlji i u svijetu, tako da sam se s njime nadahnjivao kako u tim burnim vremenima sačuvati ispravna načela.

Onda kad sam kojiput bio u kušnji sastao sam se s drage uspomene kardinalom Kuharićem pa sam mu se kao ocu znao ispovijediti. A on je mene tako fino savjetovao: „Vinko, drži se načela, ovo će proći, a načelo će ostati.“ Ti njegovi stavovi su me hrabrili da budem uporan u stavovima koliko me god napadali, s jedne ili s druge strane. Ostao sam nekako postojan u tim stavovima.

Zato su mi ta trojica ljudi bili nadahnuće. Jasno, moram zahvaliti ljudima koji su se molili. Ja ništa ne bih mogao napraviti da nije bilo mnogo onih koji su se molili. Uvijek sam osjećao da nije snaga od mene nego od Božjih davanja.

Uzoriti, uvijek ste bili ne samo predstavnik Crkve, nego i hrvatskog naroda, kao dvostruki pastir. Spomenuli ste kušnje – koje su vas kušnje najviše potresale tijekom protekle 31 godine koliko ste biskup?

Najteža mi je kušnja kada ne mogu pomoći. To je jedan vrlo težak osjećaj koji ne mogu izreći – kad stojim pred zidom i ne mogu pomoći, bilo da se radio o stradanju naroda, bilo da se radi o drugim kušnjama. Međutim, također mi je bila kušnja kako sačuvati nadu u tom mraku. Sjećam se jedne zgode kada je s 12. na 13. svibnja 1992. zapaljena crkva na Stupu. Onda me je sada pokojni župnik nazvao i kazao: „Nadbiskupe, crkva gori.“

Pitam ja: „Jeste li vi svi sklonjeni?“

– „Jesmo.“

– „Što je sa slikom?“

– „S nama je.“

– „Dok je naše glave bit će i crkava.“

Kasnije sam Bogu zahvalio što me je nadahnuo da ohrabrim tog svećenika u tom trenutku. I ja sam bio pod stresom, ali je u tom trenutku trebalo buditi nadu. Dakle, kušnja je bila upravo u tomu da, u tim kriznim trenucima političkih previranja ili premoći zla, treba sačuvati nadu i tu nadu prenijeti na narod.

Sada je ponovno vrijeme kad se traži nada. Vi ste krajem prošle godine s biskupima BiH uputili priopćenje na kraju zasjedanja. Čak se spominje i pitanje rata, pljušte teške riječi – što se to događa, trebamo li zaista strahovati za BiH, posebno za naš narod?

Ma ne treba strahovati, treba raditi. Ne trebamo prepuštati da zlo stihijski preuzme moć. Treba se u toj stvarnosti boriti da istina pobijedi, da pravednost pobijedi, da sačuvamo čovjekovo dostojanstvo, da sačuvamo slobodu savjesti. Mi ne možemo čekati, moramo raditi, upravo djelovati. Kako je današnje vrijeme podvrgnuto javnom mnijenju, u tom javnom mnijenju moramo prikazati i stavove koji su važni, koji traju. Zato smatram da unatoč tomu, kakvo god bilo vrijeme, moramo sačuvati pouzdanje u Boga. Nije slučajno narod rekao: Mogu ljudi kako hoće, ali neće dokle hoće. Božja će doći kad-tad. Zato je prevažno sačuvati to pouzdanje u Boga. Koliko god je ljudska jaka, moćna, ali je nemoćna pred Božjom.

Komu bi sada u interesu bio rat u BiH i zastrašivanje naroda?

Mislim da rat nikada nije došao od nekih posebnih interesa nego od zaslijepljenosti duha. Samo lud čovjek može željeti rat. Pametan ni jedan ne može. Pogotovo kad je u pitanju majka – ni jedna majka se neće oduševiti da njezin sin ide ginuti. Za čije babe zdravlje? Važno je dati javnosti do znanja da svi oni koji zveckaju oružjem, koji tobože kukaju za čovječanstvom, toliko troše na oružje. To je zapravo jedna diskrepancija stavova. Zato je potrebno u ljudima stvarati hrabri duh zauzimanja za čovjeka, za njegova prava, za njegovo dostojanstvo. Što će nama država ako naroda nestane?! Tobože se bore za nekakvu državu, a gaze narod. To je jedna tako đavolska politika, koja tako nešto radi.

Nestaje li hrvatski narod iz BiH? Imamo statistiku Popisa stanovništva u Hrvatskoj – 400 tisuća nas je manje u odnosu na prije 10 godina. Kakva je situacija u BiH, kakve podatke sada imate?

Mi smo uvijek skloni govoriti u brojevima. Svaki čovjek je važan. Mi smo prepolovljeni u odnosu na predratno stanje. Međutim, bez obzira, onomu što jest treba pomoći da ostane ono što jest. To je zapravo bitno. Na ono što je Hrvatska sada doživjela davno je, još na početku prije rata, ljudi su ukazivali. Pokojni Baković govorio je o potrebi prirasta. Smatrali su ga ludim. Međutim, sad kukaju. Znači, trebalo je ozbiljno shvatiti potrebu života, voljeti život i raditi za život. U prvom redu to je obiteljsko gnijezdo u kojem se prihvaća i odgaja život. Međutim, ako društvo ne zna vrednovati obitelj, samo je sebe uništilo. Zato je svaka obitelj Crkva u malom. Tako da mi u Crkvi moramo također vrednovati tu obitelj – Crkvu u malom, gnijezdo vjere. Što je našu vjeru sačuvalo tijekom 400 godina pod Turcima? Pa obitelj. Obitelj je vjerovala i to prenosila s koljena na koljeno. Tako da se moramo vratiti vrednovanju obitelji, njezine vjere i odgoja u vjeri. A onda će se razvijati župna zajednica, biskupija itd.

Primjetno je koliko je u posljednjih mjesec dana najviših političkih dužnosnika bilo u Sarajevu, od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića 13. prosinca, do ministra vanjskih i europskih poslova Gorana Grlića Radmana početkom godine, a vi ste sada bili kod predsjednika Zorana Milanovića. Hoće li to doprinijeti poboljšanju položaju Hrvata u BiH?

Ne radi se o položaju, nego o stvaranju zdravije klime. Sadašnja klima je zatrovana. Pojedini političari kao da se natječu što više pocrniti odnose s Hrvatskom, gotovo i neki hrvatski lideri ondje (ne znam jesu li hrvatski, ali zovu se hrvatski). Natječu se što negativnije govoriti o tim odnosima. Dakle, potrebno je shvatiti: nema druge nego zajedno živjeti. Nitko nije dovoljan sam sebi. A što ta Bosna i Hercegovina u svojoj različitosti za sebe znači, ako nema susjedskih odnosa?!

Rekli su Cigi koji je prodavao kuću: „Ma bolan Cigo, ne vrijedi ti ta kuća.“ – „Kako ne vrijedi; ne znaš ti tko je komšija!“ – Komšija daje cijenu kući. Moramo shvatiti da jedni druge trebamo. Ne možemo ići s takvim otrovom jedni na druge. Nesuglasice rješavajmo dijalogom, a ne medijskim ratom i linčom koji se u posljednje vrijeme pojavljuje. Zato vjerujem da dijalog pomaže spustiti stvari na zemlju da ljudi mogu realnije razgovarati. Nema pametnog rješenja bez dijaloga.

Koliko civilni predstavnici vas crkvene pastire u BiH uzimaju kao partnere u dijalogu?

Koliko im koristimo, toliko nas uzimaju. Ako im ne koristimo, ignoriraju nas. Ne samo domaći, i međunarodni. Ima međunarodnih, koji su u Sarajevu osam, sedam, šest, pet godina, koji me se uopće nisu udostojali pozdraviti. Jasno, sada kada je uhvatila kriza, tražit će da me susretnu.

A zašto vas ignoriraju?

Zato što nije zgodno čuti istinu. A ja ne mogu drukčije, moram reći ono što ne valja. Ne da napadam ljude i da ih vrijeđam. Jedino će nas istina osloboditi.

Sada se s ovim odlikovanjem iz Hrvatske ponovno vraćate u Sarajevo, odnosno u BiH gdje vas i dalje čeka pastirska služba, Vrhbosanska nadbiskupija, plodovi Sinode koju ste održali. Kako ćete održati Crkvu da ljudi to izdrže, da budu nositelji mira i budućnosti?

Predat ću to mlađemu i snažnijemu da on vodi. Ja ću se polako povući. Moje je vrijeme isteklo, ja sam narod volio i voljet ću ga i dalje a neka sada mlađi preuzme vodstvo i neka se oni bore a ja ću im biti potpora. Kako? Nikad neću zaboraviti jednu zgodu kada je Informbiro pozatvarao ljude. Jednoga mladića, skroz nevinoga, u zatvoru mlate da prizna a on ne zna što da prizna. I dolazi ga u zatvor posjetiti mati, a on je onako sav skljokan od batina i poniženja, kad ju ugleda, počne plakati. Ona kaže: „Sine, glavu gore, majka zna da si ti nevin!“ Drugim riječima: Narode, glavu gore! Ne dajte se satrti ni od svjetske sile, ni od domaće sile – budite ljudi!

Uzoriti, rekli ste da ćete se povući sa službe i predati ju mlađemu, no, papa Franjo vam je dao da i dalje radite kao nadbiskup…

Očekujem da će uskoro doći papir da idem u mirovinu.

Što ćete raditi u mirovini?

Boga moliti. Boga moliti i kad me zovnu da pomognem, pomoći ću.

A gdje ćete boraviti?

Najvjerojatnije ću, dok se ne svrši moj stan koji će biti u jednom staračkom domu, ostati u rezidenciji. A kad se svrši, poći ću tamo pa ću pastorizirati starački dom.

Je li vaš nasljednik (mons. Tomo Vukšić) spreman nastaviti gdje ste stali?

Je, je itekako. Ima pameti i snage za to, piše IKA.

(Dnevnik.ba)