Aktivistkinje i aktivisti za okoliš uspjeli su u dvije nemoguće, ali povezane misije: sačuvati rijeke od uništavanja i natjerati bahate i na nerad naviknute političare da rade. U nastavku donosimo mini portrete nekoliko aktivista i aktivistkinja koji su sačuvali naše rijeke uz napomenu da su ovo samo nekih od njih. Za nas i za generacije koje dolaze…
Piše: Slađan TOMIĆ
Osim kiše, snijega i grada ništa ne pada s neba. Bilo kakav rezultat zahtijeva rad, a najteži je onaj koji podrazumijeva borbu za opće dobro. Prepreka je puno, borba teška, opasna i dugotrajna, a rezultati upitni.
No, Bosna i Hercegovina, osim brojih investitora, korumpiranih i neosviještenih političara, ima i veliku mrežu istrajnih, poštenih i pametnih aktivista. Među najuspješnijim su aktivisti i aktivistkinje za okoliš. Oni su uspjeli u dvije nemoguće, ali povezane misije: sačuvati rijeke od uništavanja i natjerati bahate i na nerad naviknute političare da rade.
Ibrahim Turak: Strah da ne ostanemo bez vode
Ibrahim Turak, predsjednik Udruženja “Pusti me da tečem” za zaštitu Neretvice bori se od 2006. godine zajedno sa sudjedima iz doline Neretvice. Mogu se pohvaliti sjajnim rezultatim, a najbitniji možda jeste upravo onaj koji se odnosi na zabranu gradnje malih hidroelektrana (mHE) u FBiH.
Pokret za obranu Neretvice je jedan od najzaslužnijih za donošenje zakona. Naime, Turak i suborci su intezivno zagovarali da Zastupnički dom FBiH usvoji Zaključak o zabrani gradnje mHE u FBiH.
– Mi smo vršili pritisak, a sadašnji gradonačelnik Konjica Osman Ćatić podnio je Inicijativu Zastupničkom domu da se usvoji taj Zaključak koji je 2020. donesen. I evo, na sreću, to se tako i nastavilo da smo u konačnici dobili zakon koji predviđa zabranu gradnje mHE na području Federacije BiH – prisjeća se Turak.
Kao pokret uspjeli su preokrenuti situaciju u korist ekoloških aktivista. Okupljanjem aktivista njihova snaga je rasla, pa je i njihovo predstavanje pred institucijama vlasti dobilo veći legitimitet.
– Mislim da se s pravom može reći da imamo značajnu ulogu, ali svakako ne i presudnu, jer svi ljudi širom BiH su se borili za svoje rijeke. Ujedinjeni smo u konačnici napravili ovaj rezultat – kaže naš sugovornik.
Objašnjava da je Neretvica sinonim i simbol svega onoga što narod u tamošnjem kraju voli. Ugrožavanje tog simbola bilo je dovoljno da animira kritičnu masu.
– Jednostavno strah, da ne ostanete bez izvora pitke vode jer vlasnici mHE gradnjom postaju vlasnici svega što je uzvodno je pokrenulo ljude. Bojali smo se da ne ostanemo bez svega što nama Neretvica znači. Mobilizirali smo ljude, u početku smo svih šest udruženja, koja egzistiraju u dolini Neretvice, uključili u borbu, pozvali ih da budu dio ove borbe i da pozovu svoje članstvo. Tako smo stvorili masovniju grupu koja brani rijeke – pojašnjava Turak.
Kasnije su prerasli u lokalni pokret za zaštitu rijeka.
– Objasnili smo suštinu problema koji mogu da izazovu gradnje mHE na Neretvici. Nije trebalo puno da nas ljudi razumiju, odazvali su se na naš poziv. Imali smo velike prosvjede koji su možda i prevalili da se krene u ovom smjeru – dodaje Turak.
Lejla Kusturica: Natjerali Vladu i Parlament FBiH da izradi i usvoji Zakon
Nakon što je usvojen zaključak u Parlamentu FBiH, Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT je pokrenula kampanju 23.9.2020. godine pod nazivom #jaBiHdatecem. Njihov je zadatak bio «pritisnuti» Vladu FBiH da ispoštuje zaključak o zabrani gradnje mHE u FbiH. To je značilo izmjenu zakona i podzakona u pravcu zaštite rijeka. Lejla Kusturica, direktorica Fondacije koje je vodila kampanju je uspjela dogovoriti sastanak predstavnika Koalicije za zaštitu rijeka BiH s premijerom Federacije Fadilom Novalićem, nakon čega je Vlada FBiH dala obećanje, a onda i izradila zakonsko rješenje kojim se zabranjuje buduća gradnja mHE u FBiH.
– I onda smo zajedno s brojnim drugima “gurali” usvajanje Nacrta u oba Doma i Prijedloga u oba doma Parlamenta FBiH– kaže Kusturica za Interview.ba.
– Ovo je zajednička borba i svi smo dali doprinos, zato smo i uspjeli – poručuje Kusturica.
Ona ističe da borba mještana, mještanki, aktivista, građana, građanki širom Bosne i Hercegovine za zaštitu naših rijeka traje skoro 15 godina, a pionirski koraci napravljeni su još 1997.
– Svi su spoznali problem onoga dana kada su neki investitori ili strane osobe došle na njihove pragove i krenule da vodu, od koje ovisi njihov život, njihova prihodovna aktivnost, poljoprivreda, stočarstvo, uzme zarad profita. I tada su počeli spontano i solidarno da se organiziraju. Možemo reći da je sve počelo 1997. u selu Duge, Prozor Rama, onda se nastavilo u Krajini, pa u Fojnici, preko Hrabrih žena Kruščice, Bunskih kanala, Doljanke, Neretvice, riijeke Ugar, Kasindolske rijeke, Vrbasa… To je pokazalo da smo vezani uz naše rijeke i da smo za njih spremni i život dati da znamo da života nema bez vode. Iako je u BiH jako puno problema i jako teško je organizirati ljude da se udruže, voda i rijeke su nas spojile i dale snagu da krenemo u obranu onoga što pripada svima nama. Osnovana je i Koalicija za zaštitu rijeka u BiH prije četiri godine, mi volimo reći da se udružila i pamet i hrabrost, od olovke do motike – kaže Kusturica.
Braneći vodu i okoliš ljudi su, objašnjava Kusturica, pružili temeljni otpor u lokalnim zajednicama.
– I onda se borba za vodu pretvorila u borbu protiv korupcije, borbu protiv privatnih investicija koje ne mare da uništavaju ono što je neophodno za život ljudi samo da bi zaradili novce. Nažalost, politika je posljednjih godina napravila i zakone koji imaju cilj da isključivo služe interesima manjih, moćnih grupa u odnosu na interese lokalnih zajednica i običnih ljudi. I to je potaknulo ljude da se krenu samoorganizirati, da tijelima brane rijeke, a onda i na sudovima i na ulici i u medijima. Borba nije bila jednostavna. Ljudi su dobivali otkaze. Hrabre žene Kruščice su pretučene na mostu. Toliko je bilo ugnjetavanja i od političkih struktura i od investitorskih struktura prema svima onima koji su postali lica otpora – kaže Kusturica.
No, uz sve prepreke ipak su uspjeli. Jer, kad se borite za život, a borba za rijeke nije ništa drugo nego borba za opstanak, onda ne marite za posljedice.
No, zakon je tek početak. Rijeke još nisu sigurne od nedobronamjernih investitora.
– Ovo je samo početak zaštite naših rijeka. Ima puno posla, moramo se obračunati sa 120 napravljenih mHE, i s tko zna koliko izdanih koncesijskih dozvola za koje naši pravnici i odvjetnici već godinama uviđaju da postoje pravni osnovi da se ti ugovori ili raskinu ili ponište. Ići ćemo u tom pravcu – obećava Kusturica koja je odavno prepoznata kao lice otpora investitorima.
O njenom aktivizmu pravljeni su dokumentarni filmovi, a svoju je odlučnost sasula parlamentarcima u lice na jednoj od sjednica. Poticaj i motivacija joj je energija koju joj šalju ljudi širom BiH. Pomoći će i natjecanje političkih stranaka koje su podržavale mHE a sada svi uzimaju zasluge za zabranu njihove gradnje.
Usvojeni zakon sprječava gradnju novih, te daje rok od tri godine onima koji imaju koncesijski ugovor da pribave energetsku dozvolu bez koje nema gradnje. Zato će njihove aktivnosti biti usmjere ka poništavanju odnosno raskidanju koncesijskih ugovora.
– Zakon podrazumijeva zabranu budućih mHE, a istovremeno svim izdanim koncesijama daje rok od tri godine da dobiju energetsku dozvolu. U slučaju da to ne uspiju gube pravo da ostvare svoje koncesijsko pravo. Mi napominjemo da koncesija nije garancija gradnje. Potrebno je dobiti blizu 30 suglasnosti i dozvola da bi se krenulo u pravljenje jedne mHE. Mi ćemo nastaviti pratiti naše aktualne slučajeve i Bunske kanale, i Doljanku i Neretvicu i Ugar, Kruščicu i Plivu i sve rijeke na čijoj zaštiti radimo. Istovremeno ćemo pratiti i ostale koncesije u slučaju da investitori krenu u nabavljanje dozvola, bit ćemo im za petama kao što smo nedavno bili na rijeci Bosni i pokazali da u pravilu tamo gdje se žele graditi mHE nema nikakve logike da se takve rijeke trpaju u cijevi i da se koriste kad u njima živi prebogat živi svijet, a s druge strane jedinu korist od mHE, u BiH njih 120 proizvodi svega 2,5% električne energije, imaju već prebogati investitori – kaže ova aktivistkinja.
Anes Podić: Naša misija je bila upoznati javnost sa širim kontekstom problema mHE
Sve što nam vlasnici i investitori nisu htjeli reći o malim hidroelektranama rekli su nam iz “Eko akcije” na čijem je čelu Anes Podić. Zadatak “Eko akcije” u okviru Koalicije za zaštitu rijeka BiH bio je da pronađu najvažnije dijelove mehanizma koji je doprinio eksploziji rasta malih elektrana, te da javnosti skrenu pažnju na te elemente, s posebnim osvrtom na kvantitativnu analizu ovog problema. A brojke su se pokazale neumoljivim: čak i ekonomski gledano mHE su štetne za sve osim za vlasnike malih hidroelektrana. Financiraju od našeg novca, javnog novca.
– I novcem bh. privrede jer se zarada malih hidroelektrana uglavnom financirala od poticaja za obnovljive izvore električne energije koje svi mi plaćamo s naših računa. Poanta je bila da se javnosti skrene pažnja da vrlo mali broj pojedinaca zarađuje od toga, pri čemu električna energije koju proizvode nije nikakva lijepa zelena energija čijom proizvodnjom se ne uništava okoliš. Doprinijeli smo tome da se svi ti elementi povežu u logičku cjelinu gdje onda svima postaje kristalno jasno da je zapravo na djelu model od kojeg zarađuje njih malo, kojim se uništavaju naše rijeke, a svi mi ga finansiramo – rekao je Podić za Interview.ba.
Dok su investitori zadovoljno trljali ruke, vlast je kroz ružičarste naočare gledala nestajanje prirode, brojnih životinjskih i biljnih zajednica, koje su preživjele još od ledenog doba, a postale ugrožene zbog halapljivosti investitora.
Eko akcija se trudila da građanima približi činjenice, a prva od njih je da gdje god da se naprave mHE one prekinu riječni tok.
– Tu riječni život prestaje da postoji. Gradnjom brane male hidrocentrale sve prestaje. To bi se moglo smanjiti gradnjom takozvanih ribljih staza, međutim u BiH nismo vidjeli nijednu riblju stazu koja omogućava da se život na riječnom toku nesmetano nastavi – objašnjava Podić.
Javnost je upozoravao i da se gradnjom mHE pravi šteta na tokovima, do tada netaknutih, rijeka. Upravo takve rijetke su na meti investitora. Male, divlje, čiste, bogate biljnim i životinjskim svijetom. Kao da žele ubiti baš ono najbolje što je priroda stvorila.
– Grade se pristupni putevi, potom se, da bi se položile cijevi koje su uglavnom prečnika od nekoliko metara, miniraju riječni kanjoni. I tako nestaju cijele zajednice. S tim stižu dodatne nevolje: krivolov, krađa šume, sva moguća zla koja činimo okolišu. Tijekom sušnog dijela godine, da bi povećali zaradu, investitori krše zakon, zadnju kap vode iz rijeka skreću u cijevi. To kilometre riječnih tokova ostavlja suhim uz katastrofalne posljedice po živi svijet u rijekama i na obalama – upozorava Podić.
U Bosni i Hercegovini u pogonu je 120 malih hidrocentrala. One uspiju proizvesti jedva 2,5 posto od ukupno proizvedene električne energije. Dakle, nema koristi za elektro-energetski sektor, korist je samo na računima investitora koji za uništavanje prirode dobijaju i poticaje.
– Planirano je bilo da se izgradi još barem 353. Točne brojke oko planiranih MHE ne postoje. Ovo smo mi prikupili na osnovu dozvola koje su do sada izdane, na osnovu koncesijskih ugovora. Međutim, kod nas, za Federaciju BiH naprimjer, ne možete saznati za koje sve mHE postoje koncesijski ugovori jer se ti podaci skrivaju od javnosti. To je nekakva donja brojka planiranih mHE. U BiH, trebalo ih je biti na kraju barem 470, a prema izjavama samih investitora taj bi broj na kraju bio preko 600 – kaže Podić.
No, nije. Zakonom se zaustavlja gradnja za mHE u Federaciji BiH za koje ne postoje koncesijski ugovori, a sada treba zaustaviti gradnju mHE za koje su koncesijski ugovori već potpisani.
Nakon usvajanja Zakona kojim se uvodi zabrana gradnje mHE, smjesta će se spriječiti gradnja 111 MHE na 60 naših rijeka. Znatno se povećavaju šanse da se spriječi gradnja 62 mHE na 39 naših rijeka za koje već postoje koncesijski ugovori.
Robert Oroz: Dva puta spasili rijeku
Svoj doprinos zaštiti rijeka u Bosni i Hercegovini godinama daje i Robert Oroz. On je predsjednik Ekološko-humanitarnog udruženja „Gotuša” iz Fojnice koje je uspjelo obraniti rijeku Željeznicu. Godine borbe dokazale su da se rijeke mogu sačuvati, ali je to ujedno i poruka vlastima da će za vratom imati one kojima je stalo do svog okoliša, a investitorima da će na kraju izgubiti jer, kakvi god bili zakoni, nezasiti investitori često ih krše.
Oroz se ipak pravnim pitanjima bavi rijetko, njegova je uloga izaći na teren fotografirati, snimiti i podijeliti materijal koji ukazuje na uništavanje rijeka. Uz to stalno komunicira s pojedincima i lokalnim zajednicama. Puno truda i još više ljubavi prema našem zajedničkom dobru dalo je puno rezultata iako se borba na početku činila uzaludnom.
– Mi žitelji iz doline rijeke Željeznice smo čak dva puta uspjeli da spasimo svoju rijeku. Prvi put je to bilo 2009., kasnije 2012./2013. U to vrijeme nije bilo ovolikog interesa za ove probleme, pa je i borba bila jako otežana. Na svu sreću istrajali smo do kraja, sačuvali Željeznicu – kazao nam je.
U svojoj borbi uspjeli su raskinuti čak osam koncesijskih ugovora na rijekama Fojnice. Njihovu borbu sada uvelike olakšava nedavno usvojeni zakon.
– Usvajanjem ovog zakona one su u potpunosti sigurne od gradnje mHE. Najveće pobune protiv gradnje su se desile baš na mjestima gdje su u blizini već napravljene mHE, tako da im se nije mogla “prodati priča” kako one ništa ne uništavaju – dodaje Oroz.
Fotografije i video zapisi koje je pravio pomogli su u demistificiranju šta su male hidroelektrane, te da su daleko od savršenstva koje upakirano u PR tekst, gdje se predstavljaju kao «čudo zelene energije», koje donosi nova radna mjesta i stabilnost privrede. Ušminkane poruke uglađenih investitora mogle su raskrinkati samo slike i video zapisi.
– Nakon što su se u javnosti pojavile fotografije i snimci o štetnostima ovakvih projekata, bitno se mijenja i stav i građana i političara. Početkom ovog stoljeća dano je jako puno koncesija za gradnju mHE, uglavnom ljudima koji su bliski vladajućim strankama i uglavnom daleko od očiju javnosti. Svakako, najveće zlo su bile koncesije koje su davane na osnovu tzv. “samoinicijativnih ponuda”. Mnoge od tih koncesija su aktivne i danas, iako se ništa nije uradilo po 10 i više godina. Posebna priča je da su mnoge od ovih koncesija i po više puta mijenjale koncesionara, preprodavane su, iako je zvanično samo dolazilo do “promjene vlasništva”. Jasno je da je to bio, i još uvijek je, jedan dobro uhodani biznis u kome se nije moglo izgubiti dok se nisu pojavili branitelji rijeka – rekao je Oroz.
Oliver Arapović: Prijetili su mi, nudili novac da odustanem od borbe
Oliver Arapović, predsjednik Udruženja “Majski cvijet” dio je Koalicije za zaštitu rijeka BiH od 2015. Njegova uloga u borbi za zabranu mHE bila je savjetodavna. Iskustvo u borbi protiv gradnje mHE na Bunskim kanalima dobro je poslužilo za borbu na većem nivou. Njegovo je iskustvo, kaže nam, veliko.
– Ukazivali smo da je to spomenik prirode što je svim ovim dokumentima i sudskim odlukama dokazano, da smo mi u pravu kad smo tvrdili da se na lokalitetu Bunskih kanala ne mogu graditi mHE. To bi značilo narušavanje kako spomenika prirode tako i biljnog i životinjskog svijeta. A onda i poplave – objašnjava Arapović.
Osim toga, uspjeli su dokazati tvrdnju da eko aktivisti jesu i moraju biti strana u postupku oko mHE što im je u početku bilo uskraćeno.
– Udruga Majski cvijet je oduvijek bila zainteresirana strana, ali nisu nam dali da budemo stranka u postupku. Sve dok sud nije naložio da moraju uvažavati naše prisustvo. Ukazali smo i da su nezakonito donesene Izmjene i dopune prostornog plana Grada Mostara. Treća stvar, osporili smo donošenje samog akta u kojem su tvrdili da su pribavili suglasnost lokalne zajednice, što nije istina, nisu je imali – kaže Arapović.
No, dugogodišnja borba donosi rezultate, a posljednji u nizu ona je od prije mjesec dana kada je Agencija za vodno područje Jadranskog mora iz Mostara odbacila zahtjev za davanje ranije suglasnosti za zahvatanje vode za proizvodnju električne energije za mHE „Buna 1“ i „Buna 2“ na Neretvi.
– Mi smo dva puta rušili i urbanističku suglasnost na usmenim raspravama, tako da smo kroz ovih osam godina prošli kroz različite stvari: nezakonite stvari, pritiske, uticaj politike, prijetnji, svakakvih poruka – dodaje Arapović.
Borba često nije bila ugodna, a posebno kada su mu na vrata dolazili nepoznati ljudi s prijetnjama, zastrašivanjem, pokušajima podmićivanja.
– Otvoreno su mi prijetili, slali neke ljude iz HDZ-a, pitali me: znaš li koga napadaš, opstruiraš projekt, razvojni projekt – sjeća se Arapović.
Bestidnim ocjenjuje izjave političara koji sada osuđuju gradnju mHE, a godinama su dopuštali stranačkim kolegama da ih grade.
– U vodećim strankama sjede vlasnici mHE. Zašto ih ne sankcioniraju, ne izbace iz stranke? Vlasnici 120 mHE nisu neki obični građani. To su mahom stranački ljudi vezani s politikom – dodaje Arapović.
Takve ljude se mora prestati hraniti građanskim novcem, dodaje naš sugovornik.
– Kao građani nemamo pravo sudjelovanja u proizvodnji i prodaji energije toj istoj državi kao što to mogu vlasnici mHE – to je jedan nefer odnos prema običnim ljudima. No, toga ne bi trebalo biti više, zato sada pozivamo HDZ, SDA, SDP i ostale stranke da dokažu i na slučaju Bunskih kanala da misle dobro rijekama, neka raskinu postojeće nerealizirane koncesije za mHE i ovdje, ali i na svim drugim rijekama u HNK-a i širom Federacije – kaže Arapović.
Dodaje da BiH nema istinsku oporbu jer se oporbene stranke kada dođu na vlast ponašaju isto kao njihovi prethodnici koje su kritizirali.
Amela Zukan braneći rijeke pretučena
Predsjednica Ekološkog društva „Bistro-Hrabre žene Kruščice“ jedna je od hrabrih žena – Amela Zukan. Kaže da su pred njima još mnoge bitke.
– Borba još traje. Dosta smo postigli sa zakonom koji je usvojen. Uspjeli smo spriječiti izgradnju 111 mHE u cijeloj BiH, a taj je broj sigurno i puno veći. Sada imamo problem s već donesenim koncesijama. Nadam se da ćemo i to spriječiti – kaže Zukan.
Ona je jedna od «Hrabrih žena Kruščice», koje su tijelima branile svoju rijeku, a čija je borba mnoge inspirirala i za koju su dobile brojne nagrade.
– Jedna sam od žena koja je sjela na most to jutro i bila pretučena. Moja uloga je bila okupiti žene, pozvati narod. Maksimalno smo se aktivirali i dežurali smo 505 dana – dodaje.
Njihova borba traje i dalje, a nakon što je osporavanje koncesije odbacio Vrhovni sud Federacije, sada čekaju odluku po apelaciji Ustavnom sudu.
– Što se tiče Kruščice, još nije gotovo – kaže.
U okviru Koalicije za zaštitu rijeka BiH svi su se, pojašnjava, borili na svoj način i svi su podjednako zaslužni za ostvareni cilj – zabranu gradnje novih mHE.
Za nju su najveći neprijatelji rijeka oni koji žele uništiti prirodu, uništiti pitku vodu.
– U svijetu se ljudi bore za pitku vodu, nama je to Bog dao. Kruščica je poznata po turizmu, prije rata je imala tri hotela. Investitori to žele uništiti, pa da korist imaju dva, tri čovjeka, a svi ostali ljudi da gledaju sa strane. E, pa ne može – dodaje.
Izrgadnjom mHE na Kruščici bilo bi uništeno korito, biljni i životinjski svijet, ugrožena pitka voda, sve ono po čemu je Kruščica stoljećima poznata.
– Kruščica je poznata po šumskim plodovima, lovištima još od cara Franje – kaže Zukan.
Emina Veljović: Tuže nas
Uloga “Aarhus centra u BiH” u procesu zabrane izgradnje mHE bilo je zagovaranje za pravne izmjene. Jedino su udruženju u FBiH koje pruža besplatnu pravnu pomoć svim građanima i građankama BiH iz oblasti zaštite okoliša, gdje su u posljednje četiri godine aktivno bili uključeni u gotovo sve slučajeve koji se tiču izgradnje mHE na osnovu molbi građana.
– Još uvijek se jasno sjećam okruglog stola, organiziranog u srpnju 2019. tijekom kojeg smo s članovima Koalicije za zaštitu rijeka u BiH diskutirali kako pomoći građanima u Jablanici oko izgradnje mHE “Zlate,“ na rijeci Doljanki. Tog dana jače su se počele spominjati te, sada historijske riječi: „moratorij na mHE.“ Dok smo dobivali bitku po bitku, slučaj po slučaj, moja kolegica Nina Kreševljaković i ja smo uvidjele da gubimo „rat“ protiv mHE, a kojih je bilo planirano više od 500! Zato smo kolegama, aktivistima, predložili da borbu protiv tzv. „cunamija izgradnje mHE u BiH,“ vodimo na dva fronta – da nastavimo borbu „slučaj po slučaj“ a zatim i da krenemo na novi front: „pravno zagovaranje izmjena pravnog okvira.“ Ta ideja se pretočila u Deklaraciju o zaštiti rijeka Zapadnog Balkana, u čijem kreiranju smo aktivno udjelovale. Nakon toga, počeli smo s lobiranjem usvajanja ove Deklaracije, što je i Zastupnički dom Parlamenta učinio 23. lipnja 2020. zajedno s usvajanjem i Zaključka o zabrani gradnje mHE u FBiH kada je uistinu i započela prava zagovaračka borba za zakonske izmjene – kaže za Interview.ba Emina Veljović, izvršna direktorica Udruženja “Resursni Aarhus centar u BiH.”
I članovi ovog udruženja bili su izloženi prijetnjama investitora.
– Čak nam je po nalogu u mjesecu svibnju poslana izvanredna Federalna porezna inspekcija, a koja je, naravno, ustanovila uredno stanje. Na Javnoj raspravi u Mostaru u vezi Prijedloga Zakona o električnoj energiji FBiH smo kolegica Sunčica Kovačević i ja pretrpjele i seksističke uvrede. Protiv nekih od aktivista su pokrenute i SLAPP tužbe (Strategic Lawsuits Against Public Participation), što su tužbe za zastrašivanje aktivista, ali neće nas zastrašiti – kaže Veljović.
Investitori koji uništavaju rijeke, prijete i tuže su različiti, ali uglavnom su svi povezani s visokim političkim vrhovima.
– Inače na svim slučajevima na kojima radi naše Udruženje vezano za mHE ustanovljeno je grubo kršenje okolišnih zakona. Ti objekti crpe rijeke tako da ostavljaju suha korita te faktički vrše ekocid. Bez pristupa vodi, ljudi su zatim prinuđeni da se odsele jer većina lokalnih zajednica ovise od rijeke kako zbog poljoprivrede tako i zbog turizma. Jednom kada se rijeka pregradi, ona gubi snagu i svoju ljepotu, i u mnogim slučajevima devastacija je tih razmjera da korito ostane suho – podsjeća.
Ovo je samo dio eko aktivista i aktivistkinja bez kojih bi naše rijeke i dalje bile na meti investitora. Njima trebamo reći hvala jer su zaštitili naše rijeke.
