Prije nekoliko dana u Centru za kulturu Mostar predstavljena je knjiga autora dr. sc. Amira Klike “Rat u srednjoj Bosni 1992. – 1994. godine” u kojoj se nalaze skandalozne tvrdnje te gotovo ismijavanje osmero djece ubijene u središtu Viteza, kao i pokušaji da se za njihovu smrt optuži Hrvatsko vijeće obrane, a ne bošnjačku Armiju s čijih je položaja ispaljen projektil koji ih je usmrtio u ljeto 1993. godine, piše Večernji list BiH.
Za sve kriv HVO
Kliko, koji je bošnjački povjesničar i znanstveni suradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, na taj je način postao legitimna “meta” pravosudnoga progona s obzirom na izmjene Kaznenog zakona koje je nametnuo bivši međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko, piše Večernji list.
A 10. lipnja minobacačkim projektilom ispaljenim iz starog dijela Viteza ubijena je najmlađa, tada devetogodišnja Augustina Grebenar, kao i njezin 12-godišnji brat Velimir.
Projektil je usmrtio i djecu Sanju Garić, njezina brata Milana, Dragana Ramljaka, Dražena Čečuru, Borisa Antičevića i Sanju Križanović, za što do sada ni pred Sudom BiH ni pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije nitko iz redova Armije BiH nije odgovarao.
Kad bi se pitalo Kliku, odgovarao bi HVO. Cilj je, ali i matrica ponašanja većine bošnjačkih povjesničara, medija i javnosti, umanjivanje zločina bošnjačke Armije BiH i njihovo predstavljanje izoliranim incidentima ili pak potpuno zataškavanje zločina i preusmjeravanje krivnje.
Tako i svoje objašnjenje zločina u Vitezu započinje stravičnim zločinom HVO-a u selu Ahmićima kako bi neizravno opravdao ono što se dogodilo hrvatskoj djeci na igralištu u mjestu Podgradina, a onda je opet izražavao žaljenje za njima.
Kliko, naime, potvrđuje kako je 10. lipnja trebalo biti na snazi primirje, no on za nepoštivanje optužuje Hrvatsko vijeće obrane.
Također, u objašnjenje masakra nad djecom uvrštava i zaustavljanje konvoja s pomoći Bošnjacima te navodne zločine koje je počinio HVO.
A sve je dodatno začinio tvrdnjama kako je HVO granatirao Zenicu.
“Hrvatsko vijeće obrane je oskrnavilo potpisano primirje i zvjerski napalo na nezaštićene civile u konvoju. Osim ubijenih, mnogi su pretrpjeli fizičko nasilje. Većina konvoja je opljačkana zajedno s vozilima i novcem putnika.
Da ne bi bilo nejasnoća nepoznavateljima Lašvanske doline, Novi Travnik se nalazi veoma blizu mjesta stradanja hrvatske djece u Vitezu 10. lipnja.
Na području općine Novi Travnik vodile su se grčevite borbe tog dana, a koje su se prenosile i na vitešku zbog blizine i povezanosti.
Mjesto stradanja nevine djece nije bilo sigurno od posljedica borbenih djelovanja za što odgovornost snosi HVO, a ne Armija BiH.
Lokacija se nalazi preblizu liniji fronta HVO – ABiH oko Starog Viteza”, napisao je suradnik očito mitomanskog Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava koji i zločine dijeli na naše i njihove.
Bila na pogrešnom mjestu
A onda je uslijedila najstrašnija, najmorbidnija izjava s kaznenom odgovornošću.
Dakle, HVO je doveo rat među hrvatske kuće i u blizinu sve djece, bez obzira na njihovu nacionalnost.
Nastradala djeca su se, zapravo, igrala u vrlo opasnoj ratnoj zoni. Bila je opasna zbog blizine fronta i radi korištenja objekata koji su se nalazili u njoj za potrebe HVO-a što ju je, nažalost, učinilo legitimnom vojnom metom”, napisao je Kliko.
Za ovakvu izjavu još nije odgovarao.
(Dnevnik.ba)