Trebalo je 28 godina da se djeca Viteza otrgnu od zaborava. Dan 10.6.1993. godine će ostati upisan u povijest.
To je bio dan kad je u Vitezu ubijeno osmero hrvatske djece na dječjem igralištu. Ubijeni su navodećom granatom s obližnjeg položaja ARBiH.
Zapovjednik Teritorijalne obrane Vitez ARBiH bio je Hakija Čengić, koji je u vrijeme pada granate bio u neposrednoj blizini dječjeg igrališta, te je nakon pada granate napustio mjesto događaja kao i sam grad Vitez. Ispratili su ga povici njegovih “vojnika” upućeni roditeljima ubijene djece koji su u nevjerici i stanju potpunog šoka skupljali djeliće tijela svoje djece. Uzvici su bili “Evo vam Herceg Bosne”.
I sve to se dogodilo u vrijeme potpisanog primirja, u sumrak tople lipanjske noći, na dječjem igralištu, između domova ubijene dječice. Pred očima roditelja u Vitezu. (činjenice uzete Iz knjige svjedoka Ivice Mlivončića ZLOČIN S PEČATOM str 166.)
Djeca su bila mete!
Desetljećima se ovaj zvjerski ratni zločin krio od očiju javnosti, ignorirale godišnjice, skrivala imena, zaključana u škrinji zaborava.
Ivan Šušnjar, vlasnik portala Poskok prije nekoliko godina je počeo iznositi priču o djeci Viteza. Do tada šture i suhoparne informacije dobivaju svoj epilog. Saznajemo kako su djeca izgledala, njihove se fotografije šire društvenim mrežama. Saznajemo i tešku pozadinu cijele priče koja je napisana u samom početku teksta.
Većina stanovnika BiH saznaje za djecu Viteza, za spomenik “Osmica”. Budi se suosjećanje kod stanovništva i težnja za istinom. Traži se procesuiranje izvršitelja kao i zapovjedna odgovornost za naređenje ispaljivanja te granate, koja je tog dana, u vrijeme primirja, ispaljena među djecu za koju stručnjaci kažu da je bila NAVODEĆA !
Točnije, ta je granata ispaljena ciljano na dječje igralište.
Polako se podiže svijest o masakru nad djecom, koji se po svojoj brutalnosti može poistovjetiti s masakrom na Kapiji u Tuzli!
Ljudi znaju tko su bili
Sanja Garić,
Milan Garić,
Dragan Ramljak,
Dražen Čečura,
Boris Antičević,
Sanja Križanović,
Augustina Grebenar,
Velimir Grebenar.
Danas, nakon 28 godina cijeli svijet zna za ubojstva djece Viteza. Godišnjicu njihove smrti obilježavaju predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, predsjednik HDZ BiH i HNS-a Dragan Čović, Gordan Grlić Radman, Josip Brkić, Nikola Grmoja, Ilija Cvitanović, Slaven Raguž, Željana Zovko kao i svi ostali hrvatski političari u BiH.
Po prvi put u 28 godina Nino Raspudić izgovara imena djece Viteza u Hr Saboru i objašnjava što se egzaktno dogodilo tog desetog lipnja 1993. godine.
Djeca Viteza su otrgnuta zaboravu!
Njihova ubojstva su tema portala i društvenih mreža.
Pritisak javnosti tjera da se oglase i oni čije nas objave ne zanimaju i koje nam ništa ne znače, kao što je objava Željka Komšića pripadnika i zlatnog ljiljana ARBiH.
Sunce više nije zaklonjeno dlanom!
Imena djece Viteza su svima dostupna, bol njihovih obitelji su pretočene i u stihove pjesme koju izvodi Darija Ramljak, vrhunski vokal i koja pjesmu pod nazivom “Trebam te moj dobri anđele” posvećuje svoj djeci ubijenoj u ratu, a posebno djeci Viteza!
Na desetine fotografija pristižu sa svih strana svijeta na kojima je osam bijelih ruža i osam bijelih svijeća koje prkose zaboravu i zahtijevaju istinu i pravdu!.
Ovim putem pozivamo institucije da rade svoj posao!
Postoje topnički dnevnici, postoje imena, postoje svjedoci, postoje sudovi.
Privedite odgovorne pred lice pravde i uklonite sliku Augustine Grebenar iz dokaznog materijala u Haagu koja je predstavljena kao žrtva HVO-a, a ubijena je od strane ARBiH!
Želimo istinu i pravdu, tražimo suđenje po zapovjednoj odgovornosti i tražimo krivce!
Također, dostavljamo link videa s fotografijama iz gradova koji su se pridružili obilježavanju odavanju počasti i traženju istine i pravde za ubijenu, masakriranu djecu Viteza
(Hrvatski aktivisti iz BiH)