Prošle nedjelje, pod svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, sedmorica bogoslova Franjevačke provincije Bosne Srebrene položili su svečane zavjete i tako postali punopravni članovi Provincije. Svečane zavjete su položili:Fra Božidar Štrkalj – župa Jajce
Fra Ivan Jaković – župa Vukanovići
Fra Mario Plavčić – župa Vitez
Fra Emanuel Radić – župa Uskoplje
Fra Silvano Di Benedeto – župa Kraljeva Sutjeska
Fra Alen Duspara – župa Plehan
Fra Ivan Tučić – župa Rama-Šćit
Provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran, koji je predvodio svečano misno slavlje zajedno s sedamnaest svećenika, primio je njihove zavjete. Svjedoci su bili sutješki gvardijan fra Zoran Jaković te fra Josip Jozić, tajnik Franjevačke teologije u Sarajevu i drugi meštar bogoslova. U svečanom slavlju sudjelovali su i bogoslovi, roditelji i rodbina zavjetnika, bogoslovi te veliki broj župljana iz Kraljeve Sutjeske. Franjevački bogoslovi iz Sarajeva su pjesmom, predvođeni bogoslovom fra Emanuelom Josićem, i liturgijskom asistencijom doprinijeli svečanosti misnog slavlja.
Provincijja fra Lovro je između ostaloga naglasio u svojoj propovijedi: „Zato, brate, ti koji si do sad sigurno mnogo molio za dar zvanja – i izmolio ga, od sad zahvaljuj Bogu na tom divnom daru i nastavi moliti za dar ustrajnosti do konca. Nismo ništa postigli ako smo stigli do svečanih zavjeta, ili ako stignemo čak i do svećeničkog ređenja, a nemamo ustrajnosti u svom pozivu i u dobru uopće. U tom slučaju bi s nama bilo kao i s onim sportašima, koji uspješno odigraju mnoge kvalifikacijske utakmice, a na kraju ipak ispadnu iz daljnjeg natjecanja. Za vas bismo mogli reći da ste do sada ne samo prošli sve kvalifikacije, nego da ste stigli i do četvrt finala. Svečani zavjeti su za vas to četvrt finale, koje ćete danas, ako Bog da, uspješno odraditi. Slijede dva poluvremena polufinala: đakonsko i svećeničko ređenje. I već ste na korak do cilja. A kad se zaredite za svećenike, ući ćete u finale. Tek tada počinje ona životna utakmica, u kojoj treba ustrajati sve do kraja života. Samo onaj tko ustraje do konca, pobijedio je: spasio se i posvetio. Tko tu ne ustraje, tko odustane makar i minutu prije kraja – ostaje bez zlata, bez naslova, bez pobjede.“ Na koncu misnog slavlja, prisutnima se obratio i pozdravio ih gvardijan sutješkog samostana fra Zoran Jaković: „Radujem se kao domaćin da ste danas ovdje u našem drevnom samostanu sv. Ive, ovi hodnici poželjeli su vaših koraka, naša crkva poželjela je vaših pjesama. Nekada je, ne tako davno, stariji fratri se sjećaju da je ovdje bilo po 35. novaka, a sad nas je samo 4. fratra. Koncem 19. stoljeća u samostanu je bilo 95. osoba, što dijaka, što novaka, što profesora, što posluge. Ali najvažnije je da nas još uvijek ima pa makar četvorica. Došli ste ovdje u ovu časnu i drevnu instituciju, gdje fratri tabanaju više od sedam stoljeća. Njihovi su putovi zato ovdje dobro utabani. Tamo gdje su oni koračali, trebamo koračati i mi, gdje su oni stali, mi trebamo nastaviti, bilo to zgodno, bilo nezgodno. Ali uvijek s vjerom u Boga, da ako se na Njega oslonimo, nikad nećemo propasti. Ako na Njega budemo oslonjeni, dok je sunca na nebu i dokle god šumi Trstionica bit će i fratara. Ovom našem Sutješkom svijetu prirasli ste za srce i ne znam ima li više i jednog mjesta u kojem vas ljudi toliko vole i toliko poštuju, vjerujte mi to vam govorim iz svog osobnog iskustva. Oni su danas došli ovdje da se s vama raduju, i da za vas mole. Da vam veliki i sveti Bog da mir i ustrajnost u svetom zvanju.“ Nakon misnog slavlja župljani su se družili ispred crkve, a svećenici, bogoslovi, obitelji i prijatelji svečanozavjetovane braće nastavili su druženje uz objed u samostanskoj dvorani i blagovaonici.
(izvor: www.bosnasrebrena.ba)