U SBŽ-u izgrađeno je više od trideset protočnih mini hidrocentrala na rijekama i planinskim potocima koje ne zapošljavaju ni po dva radnika.
Najveći problem koji više nikoga ne brine je što većina tih rijeka i potoka nakon što su uvedene u cijevi nema ni biološkog minimuma vode za biljni i životinjski svijet. Kada su tražili ekološke dozvole za izgradnju mini hidrocentrala većina investitora obećavala je držati se slova zakona kada je u pitanju biološki minimum potreban za održanje biljnog i životinjskog svijeta. Mještanima mjesnih zajednica na čijem teritoriju su građene mini hidrocentrale obećavana su nova radna mjesta, novi putovi, igrališta za školarce. Prolazeći dolinom rijeke Ugar najbolje se može vidjeti kako se poštuje minimum rijeka kada je u pitanju izgradnja mini hidrocentrala. Rijeka je gotovo bez kapi vode nakon što je uvedena u cijevi zajedno s Ilomskom. Domaći investitori prodali su centrale austrijskim poduzećima, lokalni mještani još uvijek vode sudske sporove oko uzurpacije njihovog privatnog zemljišta. Slična je situacija i sa hidrocentralama na rijekama Kozica i Bila. Obveze koje su preuzeli investitori uopće se ne ispunjavaju, a inspektori zaduženi za kontrolu ugovora uopće ne reagiraju. U mjesnoj zajednici Višnjevo kod Travnika još nikada nije popravljen put, niti izgrađene porušene vodenice nakon što je izgrađena mini hidrocentrala na Kozici. Nije to usamljen primjer ne poštivanja zakona i ugovora s mjesnim zajednicama od strane investitora u mini hidrocentrale. U Gornjem Uskoplju prilikom izgradnje jedne mini hidrocentrale dva radnika su poginula. Osim spomenika u selu i nešto novca obiteljima investitor nikada nije kažnjen jer su poginuli radili bez zaštitne opreme u teškim uvjetima. Nisu bili ni prijavljeni ni osigurani. Još uvijek se vode sudski sporovi u općini Fojnica protiv izgradnje mini hidrocentrala koje po mišljenju mještana prirodi i ljudima nanose veliku štetu.
(Večernji list)