U Bosni i Hercegovini je u posljednjih pet godina ubijeno preko šezdeset žena. Statistički podaci iz prethodnih godina, ali i vijesti o novim slučajevima femicida koje nas svako malo potresaju govore kako se u našoj zemlji u prosjeku svakog mjeseca desi jedan slučaj ubistva u kojem je žrtva žena.
Većina ovih žena stradala je od ruku svojih partnera. Štaviše, može se reći kako se slučajevi femicida koje počine partneri u vezi ili braku izdvajaju po svireposti i okrutnosti. Takav je bio slučaj ubistva Nizame Hećimović čije je ubistvo suprug prenosio na internetu, takav je slučaj mučenja i ubistva Nermine Ravlić, a takav je bio i nedavni slučaj ubistva Inele Selimović i njenog sina.
Niko ne može ni pretpostaviti koliko je u BiH toksičnih veza i brakova u kojima je nasilje svakodnevno i u kojima su žene izložene psihičkom i fizičkom zlostavljanju. Izlazak iz takve veze je težak, a iz braka još teži – što zbog djece, što zbog okruženja i straha od osude okoline, što zbog ekonomskih i drugih razloga. Žena često nema izbora nego da beskonačno trpi, često hodajući po rubu toga da jednog dana postane novi podatak u tragičnoj statistici.
Međutim, čak i kad se žena odvaži na takav korist i odluči izići iz braka u kojem trpi nasilje, suočit će se sa brojnim preprekama. Među njima su i neke koje su potpuno besmislene, a najbesmislenija od svih je naplata takse za posredovanje koje se obavezno provodi prije pokretanja brakorazvodne parnice u slučaju kada bračni partneri imaju maloljetnu djecu.
Meliha Sendić iz Centra ženskih prava (CŽP) iz Zenice kaže kako je apsurdno da ženama kojima razvod možda predstavlja spas na putu stoji administrativna taksa koju često nisu u stanju priuštiti. Izlazak iz nasilne zajednice je mnogim ženama ionako neostvariv iz ekonomskih razloga, a taksom za posredovanje birokratski aparat države dodatno otežava njihov položaj.
„Još veći apsurd je što pojedini centri za socijalni rad ne obavljaju posredovanje, pa žene moraju putovati u druge gradove da bi platile ovu uslugu, što dodatno otežava ionako složen proces razvoda“, kaže Meliha Sendić.
Ova taksa se ne naplaćuje samo u Kantonu Sarajevo i Bosansko-podrinjskom kantonu, dok se u ostalim ona naplaćuje uz veliku neujednačenost u cijenama. Tako u nekim općinama Unsko-sanskog kantona visina takse za posredovanje varira od 30 do 300 KM, dok u Srednjobosanskom i Heregovačko-neretvanskom ona dostiže i do 400 KM! Postavlja se pitanje koliko domaćica ili žena sa niskim primanjima može sebi priuštiti izlazak iz nasilne zajednice ukoliko se već u startu susreću sa za njih ogromnim finansijskim udarcem?
Ukidanje takse za posredovanje bi bila barem jedna olakšavajuća okolnost za žene koje trpe nasilje u brakovima, stoga će Centar ženskih prava tražiti hitne izmjene Porodičnog zakona Federacije BiH, kako bi se osiguralo besplatno i dostupno posredovanje za sve građane i građanke. Ne smije se dopustiti – da protivno svakoj logici – nekih 30 ili 300 maraka budu ono što bi za neku ženu bukvalno moglo predstavljati razliku između života i smrti.
Aktivistice Centra ženskih prava postavljaju i sljedeća pitanja – ko određuje cijene posredovanja kada ne postoji adekvatan zakonski propis, gdje završava novac od naplate ove usluge, s obzirom na to da ne postoji jasan sistem kontrole trošenja sredstava te zašto žene žrtve nasilja nisu automatski oslobođene plaćanja, već im se nameće dokazivanje nasilja, što je često dugotrajan i traumatičan proces?
One zahtijevaju ukidanje naplate posredovanja u svim kantonima, zatim jednake uslove za sve građane i građanke bez obzira na mjesto prebivališta, kao i sprečavanje dalje viktimizacije žena koje žele napustiti nasilne partnere.
Iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo poručuju da su bili iznenađeni kada su saznali da se u drugim kantonima za posredovanje prilikom razvoda naplaćuje taksa. „Apsolutno nikada niko od strane naših socijalnih radnika i službi nije naplaćivao tu uslugu. To nam je bilo nepojmljivo jer to niko nije u zakonu niti propisao“, istaknula je Amra Bučan iz Centra za socijalni rad KS.
Udruženje CŽP najavljuje i kampanju koja će pratiti inicijativu za ukidanje sporne takse, a njegove aktivistice naglašavaju kako valja postaviti pitanje da li postojeći sistem ustvari ženama više pomaže ili odmaže.