Međunarodni dan volontera je dan u kojem se na razne načine širom svijeta pažnja posvećuje volonterima i volonterstvu. Proglasila ga je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine. Od tada se svake godine na ovaj datum obilježava Međunarodni dan dobrovoljnog rada za ekonomski i društveni napredak (engl. International Volunteer Day for Economic and Social Development), odnosno Međunarodni dan volontera. U našoj javnosti je ovaj dan poznat kao i međunarodni dan volonterizma.
Danas je volontiranje prepoznato kao veoma efikasan oblik davanja, ali kako je sve počelo? Volontiranje datira još iz Britanije u srednjem vijeku gdje je postojala želja da se pomogne siromašnima i bolesnima.
Glagol “dobrovoljno” prvi put je nastao 1755. godine. Volonterizam u Sjedinjenim Državama potiče od revolucionarnog rata kada su se civili uključili da podrže ratne napore. Američki Crveni križ, jednu od najutjecajnijih humanitarnih organizacija na svijetu, osnovala je Clara Barton 1881. godine. U 19. stoljeću, organizirani oblici volontiranja počinju da uzimaju maha, kao što je YMCA, koja je počela 1844. godine u Londonu.
U 20. stoljeću rođeno je mnogo više dobrovoljnih organizacija posvećenih pozitivnom utjecaju. Jedan primjer je Rotary klub, koji je formiran kao mjesto za okupljanje ljudi različitog porijekla, kultura i uvjerenja i razmjenu vrijednih ideja, stvaranje prijateljstva i promjene.
Volontiranje u Bosni i Hercegovini regulirano je Zakonom o volontiranju FBiH i Zakonom o volontiranju RS-a. Tim su zakonima jasno definirana prava i obaveze volontera/volonterki, ali i obaveze organizatora volontiranja.
U FBiH se volontiranjem smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade pružaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH. U RS-u se volontiranje definira kao aktivnost od općeg interesa za Republiku Srpsku kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana i građanki u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.
Volontiranje jača socijalnu koheziju i doprinosi inkluzivnom nacionalnom i regionalnom rastu zajednica – volonteri šire društvo, odnosno svi imamo koristi.
U posljednje vrijeme su u BiH uloženi značajni napori na izgradnji građanskog društva i širenju volontiranja; što sada daje rezultate – broj volontera raste, posebno među mladima.
Pogledamo li u psihološke i karakterne osobine volontera, shvatit ćemo da samo izričito mali broj ljudi na planeti ima osobine koje bi se i te kako trebale cijeniti u društvu. Osim solidarnosti, dobrovoljnosti i neplaćenosti rada, volontere odlikuje snažna potreba za pomoći drugima kao osjećaj suradnje.
Volontiranje je nepravedno zapostavljeno iako može pružiti ogromne pozitivne promjene kako na osobnom tako i na društvenom planu. Volontiranje također povećava kvalitetu života, ne samo korisnika volonterskih napora već i samih volontera. Međutim najviše se mijenja percepcija o životu i stvara se osjećaj pripadništva zajednici. Ljudi koji su postali volonteri imaju bogatiji, sretniji i zadovoljniji život od onih koji nikada nisu iskusili dobrovoljni rad.
Bitne značajke volonterstva:
• dobrovoljnost – obavlja se bez ikakve prisile, slobodno;
• neplaćenost – ne radi se iz želje za zaradom, nego besplatno;
• solidarnost – radi se iz suosjećanja s drugim, iz želje da se nekom pomogne.
Zašto je volontiranje bitno
1. Stvaranje pozitivnog utjecaja; Stvaranje pozitivne promjene
2. Širenje naših horizonata
3. Izgradnja jačih zajednica
4. Osobno ispunjenje i blagostanje; Osobni rast i razvoj vještina
5. Razvijanje vještina i poboljšanje zapošljivosti
6. Podrška ugroženima
I svakim novim obilježenim 5. prosincem doprinosimo ovim stavkama i podupiremo mlade da volontiraju. Prema statistikama iz 2021. godine utvrđeno je da je najveći broj volontera zapravo između 15 i 25 godina.