Anksioznost je zajedničko ljudsko iskustvo. Primjerice, pomisao na javni nastup pred velikom grupom ljudi ili polaganje ispita može izazvati osjećaj tjeskobe.
Međutim, ako osjećaji straha i nemira postanu preplavljujući i ometaju svakodnevne aktivnosti, to može ukazivati na anksiozni poremećaj. Neke brojke pokazuju da čak svaki peti Hrvat pati od nekog oblika anksioznog poremećaja. I dok anksiozni poremećaji obično počinju u djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi, simptomi se s godinama čine blažima, piše ama-assn.org. Serija ‘What Doctors Wish Patients Knew’ Američkog liječničkog udruženja (AMA) omogućuje liječnicima da podijele ono što žele da pacijenti znaju o aktualnim zdravstvenim temama.Dvoje psihijatara, Nicolas Fletcher i Sandra Swantek, podijelili su što pacijenti trebaju znati o prepoznavanju i upravljanju anksioznim poremećajima. “Svatko u nekom trenutku u životu osjeća tjeskobu ili stres. To je normalan dio svakodnevnog života. No, kad to počinje ometati funkcioniranje osobe u svakodnevici, tada je vrijeme da razmotrimo anksioznost kao bolest,” rekla je dr. Swantek. To može uključivati poteškoće pri izlasku iz kuće, obavljanje posla ili sudjelovanje u aktivnostima u kojima bi inače uživali.
“Oko jedne trećine Amerikanaca u nekom trenutku života pati od anksioznosti, a potencijalno i anksioznog poremećaja,” rekao je dr. Fletcher. Dodao je da je oko 12% do 15% ljudi dijagnosticirano s anksioznošću, dok se kod 25% i više dijagnosticira anksiozni poremećaj. Ističe da različite vrste anksioznih poremećaja pogađaju različite dobne skupine, od separacijske anksioznosti kod djece do socijalne anksioznosti u adolescentskoj dobi i generalizirane anksioznosti koja se često pojavljuje u 30-im godinama.
“Ako je razdražljivost rezultat anksioznosti i utječe na važne odnose kod kuće ili na poslu, to je znak za liječenje jer ometa normalno funkcioniranje,” ističe dr. Swantek. Ako se anksiozni poremećaj ne liječi, može se razviti u depresiju i povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, povišenog krvnog tlaka i drugih medicinskih stanja. Također, neliječena anksioznost može dovesti do nezdravih načina nošenja s njom, poput pušenja, alkohola ili opijata. “Anksioznost je normalna pojava, ali kad počnete izbjegavati situacije koje su vam potrebne za funkcioniranje u svakodnevnom životu, vrijeme je da potražite pomoć,” rekao je dr. Fletcher. Izbjegavajte lijekove dok ne probate nefarmakološke metode, poput dubokog disanja i vježbanja, koji mogu pomoći u smanjenju anksioznosti. Medikamentozna terapija preporučuje se tek kada nefarmakološke metode ne daju rezultate.
“Postoji nekoliko različitih metoda dubokog disanja, ali u osnovi se radi o dubokom, sporom udahu kroz nos u uzorku pet-tri-osam. Znači, duboko udahnite u trajanju od pet sekundi, zadržite taj dah tri sekunde, a zatim izdahnite najmanje osam sekundi,” kaže, napominjući da potiče pacijente s anksioznim poremećajem da to rade barem tri puta dnevno, i još češće tijekom epizode anksioznosti ili ako imaju problema s uspavljivanjem. “To je najjednostavnija moguća intervencija i aktivira parasimpatički živčani sustav, što je u suštini naša osobna ‘tableta za smirenje’,” rekla je dr. Swantek. “Zato je to tako dobar način borbe protiv tjeskobe, doslovno koristite vlastiti tjelesni refleks za smirenje.” I ne zaboravite, trebat će vam vremena da se izborite sa anksioznošću. “Ne postoji način da se situacija riješi preko noći. Neka istraživanja kažu da čak i uz lijekove, treba i do šest mjeseci da počnu djelovati, odnosno da pacijent osjeti poboljšanje u svakodnevnici.”