U vrijeme božićnih blagdana, jedno od najvećih slavlja je ono za dan Svete Lucije, 13. prosinca.
Ime Lucija dolazi od latinske riječi lux, što znači svjetlost. Na hrvatskom jeziku isto značenje ima ime Svjetlana.
Svetu Luciju (Sancta Lucia) slave katolici, pravoslavci, kao i protestanti- luterani i anglikanci. Zaštitnica je vida, slijepih, krojača, ratara, lađara, staklara, tkalaca i kovača.
U narodu se tradicionalno na današnji dan sije pšenica – dvanaest dana prije blagdana Božića da bi tada proklijala. Tako se simbolički štuje život. Nekad se datum njenog blagdana poklapao sa zimskim solsticijem, kada je najduža noć. Tako se u skandinavskim zemljama Sv. Lucija posebno štuje i slavi, jer nakon nje dolaze duži dani i javlja se više svjetla, a noć se skraćuje.
Sama svetica je živjela u vrijeme rimskog Cara Dioklecijana i bila je među zadnjim žrtvama progona kršćana. Predaja kaže da je za života, a nakon što je ozdravila od teške bolesti, svoje imanje prodala i raspodijelila vrijednosti siromašnima i potrebitima. Postoje nekoliko legendi o njenom mučeništu. Umrla je mučeničkom smrti 304. godine u Sirakuzi na Siciliji ne odričući se svoje vjere. Njeno tijelo 400 godina je počivalo u katakombama sv. Ivana. Potom je tijelo seljeno na nekoliko lokacija. Njene relikvije se nalaze na nekoliko mjesta u Europi, a glava i dio kostiju su pohranjeni u Veneciji.